Ukrajina, Izrael, imperij i kapital: ondje gdje bi trebala početi pobuna, Farageova alternativa završava u potpunom kontinuitetu.
Što se više trudimo trošiti manje, sustav pronalazi način da potroši više — i upravo tu počinje jedna od najvažnijih zamki modernog kapitalizma.
Romanovi nisu bili opasni zbog onoga što su još mogli učiniti, nego zbog onoga što su drugi još mogli učiniti u njihovo ime.
Milijuni ljudi mogu gladovati, bježati i umirati gotovo neprimijetno kada njihova tragedija ne služi interesima velikih sila.
Trumpov ratni model vraća se prema staroj računici carstva: centar upravlja vatrom, periferija daje vojnike. Khrag je meta i totalni rizik.
Jedan režim htio je proizvesti novu stvarnost u nekoliko sati. Dobio je nešto drugo - trajnu krizu koja još živi u betonu i bodljikavoj žici.
Dok Zapad traži "novu osovinu zla", ono što stvarno gledamo je strategija koja povezuje Ukrajinu, Tajvan i ratove koji tek dolaze.
Washington je ponovno otvorio rat koji ne zna završiti — i sada svijetu želi naplatiti sigurnost od kaosa koji je sam proizveo.
U zemlji koja je voljela govoriti o slobodi, najslobodnije su zvučali oni koji nisu imali gotovo ništa osim puta pred sobom.
Treći mandat možda je pravno gotovo nemoguć, ali američka politika već dugo pokazuje da politička volja često prethodi otkrivanju pravnih rupa.
Malo tko je vjerovao da bi Krim, glavni ruski trofej, mogao postati ranjiva točka, no ključne opskrbne linije sada su pod sve jačim pritiskom.
U gradu koji nasilje prodaje kao baštinu, jedino biće bez izbora postaje glavna atrakcija - i posljednje mjerilo naše ljudskosti.
Bio je to mir koji nije smirio ništa: samo je uredno rasporedio nezadovoljstva, čekajući da ih neka nova generacija zapali.
Kad najbogatija zemlja svijeta sve većem broju ljudi izgleda kao zatvor duga i rada, zabranjene ideje prestaju zvučati opasno.
Najstrašnija čudovišta ne razvaljuju vrata. Ulaze s ugovorom, vlasničkim listom i osmijehom čovjeka koji zna da morate platiti.
Svijet je mogao dobiti sustav koji obuzdava i one koji duguju i one koji gomilaju viškove. Umjesto toga dobio je poredak u kojem dolar sudi svima.
U luci daleko od Pariza jedna je eksplozija razotkrila koliko brzo velika načela nestaju kad se sudare s državnim interesima.
U svijetu koji je navikao da američke flote određuju granice moći, Peking je poslao poruku da se pacifička ravnoteža više ne stvara samo u Washingtonu.
Kad zemlja koja je Europu učila stabilnosti počne pucati po šavovima, ostatak kontinenta više nema luksuz promatrati sa strane.
Kad sustav ruši kandidata zbog skandala, čak i ako su stvarni, vrijedi pitati što je taj kandidat govorio da ga je postalo nužno rušiti.
