Treći mandat možda je pravno gotovo nemoguć, ali američka politika već dugo pokazuje da politička volja često prethodi otkrivanju pravnih rupa.
Jiang Xueqin, sve poznatiji kinesko-kanadski edukator i internetski geopolitički komentator poznat kao "Professor Jiang" (o kojem smo nedavno opširno pisali, vidi: Viralni prorok raspada američkog stoljeća), posljednjih je mjeseci stekao gotovo proročanski status jer je još tijekom predizborne bitke tvrdio da će se Donald Trump vratiti u Bijelu kuću i da će SAD krenuti prema velikoj konfrontaciji s Iranom. Jasno, mnogi će reći da to i nije bilo baš teško predvidjeti, ali Jiang je upravo na tome izgradio vlastito ime.
Njegov je pristup poprilično specifičan, što mu svakako gradi popularnost. On sam taj pristup opisuje kroz povijesne obrasce, geopolitičke poticaje i "teoriju igre". To nije klasična akademska prognostika, ali je dovoljno sugestivna da se oko njega stvorila široka publika. Tu nastaje i njegova nova tvrdnja — da će Trump "na ovaj ili onaj način" doći do trećeg predsjedničkog mandata. Tvrdnja je zanimljiva, iako možda pravno neuvjerljiva, jer pogađa u slabu točku američkog političkog trenutka: što se događa kada ustavna pravila ostanu ista, ali politički akteri sve otvorenije testiraju granice njihove provedbe?
Na prvi pogled sve bi trebalo biti jasno. Trump je već bio izabran 2016. i ponovno 2024., a 22. amandman američkog Ustava propisuje da nitko ne može biti izabran za predsjednika više od dva puta. Formalna promjena tog pravila zahtijevala bi ustavni amandman, a članak V. Ustava propisuje iznimno težak postupak — dvije trećine glasova u oba doma Kongresa ili zahtjev dviju trećina zakonodavnih tijela saveznih država za pokretanje procesa, a zatim ratifikaciju u tri četvrtine saveznih država. To je gotovo nepremostiva prepreka za bilo koji projekt koji bi izgledao kao amandman pisan za jednog čovjeka, osobito u duboko polariziranoj zemlji i u trenutku kada polovica političkog sustava već strahuje od autoritarnog zaokreta.
No Trumpova politika nikada nije funkcionirala samo na razini formalne mogućnosti. Ona uvijek prvo stvara buku, zatim naviku, a onda dojam da je ono što je jučer bilo nezamislivo danas već sasvim realna opcija.