Jedna stolica za ruskim ministrom bila je dovoljna da Europi vrati stari strah: što ako Washington jednog dana odluči igrati bez nje?
U hibridnom ratu nije najopasniji eksploziv koji detonira, nego priča koja detonira prije nego što itko stigne provjeriti tko ju je postavio.
Kad plan radi, ne mora se objašnjavati eksplozijama. Kad ne radi, eksplozije to ne mogu sakriti — stvarne ili umišljene.
Imena koja rijetko čujete, ali odlučuju o ratu, miru i budućnosti Irana: vodič kroz ljude i frakcije iza teheranske moći.
Najvažnije neće biti ono što će lideri reći pred kamerama, nego činjenica da se sve više svjetskih sporova rješava bez stare unipolarne centrale.
Najduža mirna granica na svijetu nije se pomaknula ni centimetar. Ali nešto mnogo važnije s obje njezine strane već jest.
Godinama je vrijedilo jedno pravilo: kad dođe presudni trenutak, svi znaju što moraju učiniti. A što ako to pravilo više ne vrijedi?
Kad se tajna diplomacija počne odvijati vojnim avionom, obično znači da je na stolu nešto što još nije spremno za javnost — ili je preopasno za nju.
Najopasnije oružje nije ono koje neprijatelj može preživjeti, nego ono koje napadač ne može upotrijebiti do kraja bez posljedica po sebe.
Švicarska možda neće formalno napustiti neutralnost, ali će učiniti nešto još gore - isprazniti je do te mjere da više ništa ne znači.
Kad se rat počne slaviti kao startup ekosustav, nešto je već duboko pošlo po zlu: smrt postaje testno tržište, a bojište razvojni laboratorij.
Kad rat postane sustav, smjena čovjeka na vrhu više nije samo politika: iza nje se pomiču vojska, kapital, tehnologija i buduća moć.
Velike sile vole ratove koji se vode daleko od njihove kuće. Problem počinje kada protivnik odluči da udaljenost više neće biti zaštita.
Je li svaka pomoć izvana izdaja? Je li svaka represija obrana države? Jabloko otvara neugodno pitanje koje Rusija više ne želi čuti.
Svijet je desetljećima gradio trgovinu kao da će svi prolazi zauvijek ostati otvoreni. Ta pretpostavka sada puca na više strana.
Kad diplomacija postane drugo ime za kapitulaciju, zemlja koja još može uzvratiti mora početi računati koliko joj je vremena ostalo.
Kad Ankara procijeni da joj je Moskva potrebna manje nego jučer, prijateljstvo prestaje biti oslonac i postaje roba kojom se trguje bez sentimenta.
Godinama je palestinska patnja bila ignorirana. Sada je odjednom na naslovnicama, a takvi pomaci rijetko dolaze bez razloga.
Možda je duh Anchoragea, možda je osjećaj da to nije bio prioritet, ali to više nije slučaj. Rusija otvara popis i neće dopustiti novu pomorsku stvarnost.
Kad rat traje dulje od ljudske izdržljivosti, najmoćniji ratni stroj počinje otkrivati slabosti koje nijedan vojni proračun ne može popraviti.
