Poruka svijetu iz Srbije: Studenti su pobijedili, vjerujte u bajke!
Oporba ga želi ukloniti, ali čuva sustav koji ga je proizveo. Zato ni njegov odlazak ne bi promijenio ono najvažnije.
Britanija i Francuska glumile su neutralne posrednike, iako su s Izraelom već dogovorile napad, odbijanje ultimatuma i intervenciju.
Finska i Norveška ne odustaju od Kijeva, ali prvi put od 2022. izravno razgovaraju s Moskvom. Možda se mijenja sama metoda završetka rata.
Maduro je uklonjen, ali vlast nije čekala njegovu protivnicu. Washington je pronašao stabilniji put do venezuelanske države i njezine nafte.
U pregrijanoj podmornici bez veze s Moskvom detonacije su zvučale kao rat. Jedan časnik odbio je neizvjesnost pretvoriti u dokaz.
Najava trilateralnih razgovora jest pomak, ali završiti rat bit će jako teško s planom koji nikome nije dovoljno prihvatljiv.
Studenti bi mogli srušiti Vučića, ali tko bi onda vladao Srbijom? I zašto se njihova pobjeda ne mora pretvoriti u prozapadni zaokret kojem se neki nadaju?
Nacizma nema dok je njegovo imenovanje opasnije od njegova postojanja. Ali zvijer pod plahtom slobode pokazuje svoje očnjake.
Policijski sat, vojska i jezik unutarnjeg neprijatelja još nisu diktatura. No zajedno otkrivaju kako se iznimka pretvara u pravilo.
Grad Karla Velikog postao je prvo veliko njemačko urbano bojište Zapadnih saveznika — i mjesto gdje je nacistički mit završio među ruševinama.
Od portreta masovnog ubojice do ministarskog ureda: njegov uspon pokazuje kako demokracija lako može otvoriti vrata dehumanizaciji.
Sturgeonov zakon lako primjenjujemo na kulturu, politiku i tuđi ukus. Prava zabava počinje kada ga okrenemo prema vlastitim idejama.
Generacija prijenosa uživo pretvorila je socijalni bijes u viralni format — a najveću političku korist zasad ubire talijanska desnica.
Četiri mjesta mogu odlučiti tko nadzire istrage, suce i novac — i pretvoriti posljednje dvije godine mandata u institucionalni rat.
Partizani i Crvena armija dijelili su ulice, krv i pobjedu, ali ne i istu viziju slobode — pukotina iz 1944. postat će raskid 1948.
Iza optužbi o miru kriju se cijene dizela, rat s Iranom i izbori — kombinacija koja Washington polako odvaja od Kijeva.
Što su domaći problemi dublji, to strani zavjerenik postaje moćniji — dok najružniji radikali vlasti nude savršenu kulisu.
Nasilje se smiruje, ali gnjev ostaje bez zajedničkog vođe i cilja — upravo zato sljedeći prosvjed može odlučiti kome će politički koristiti.
Pjongjang je pao, povratak kući činio se blizu, a upozorenja su izgledala kao blef — dok je dvanaest kineskih divizija prelazilo rijeku Yalu.
Brojna nezadovoljstva se spajaju u jedno. Buđenje još nema jasan plan, ali jest buđenje kroz ideju - ne znamo još odakle početi, ali počinjemo.
Od dva moguća scenarija nameće se treći, daleko najgori za Europu, ali i svijet. Oslabljena Rusija koketira s prihvaćanjem imperijalističke nagodbe.

Njegovi prizori djeluju nelogično, ali osjećaji nikada ne griješe. Lynch ne snima san – on otvara prostor u kojem smo već bili.

Antonionijeva trilogija otuđenja – I. dio
Antonioni je ženu uklonio iz priče kako bi otkrio nešto neugodnije: koliko brzo ljubav, krivnja i odanost mijenjaju predmet.

Što ako najveći užas nije u tome da ljudi izgube razum, nego da pronađu dovoljno dobar razlog da ga više nikada ne moraju preispitati?
Recenzija filma
Postoje mjesta na kojima put ne vodi naprijed, želja ne pripada onome tko je izgovara, a stvarnost pamti nešto što smo htjeli zaboraviti.

Jednom, u lijepom predgrađu Connecticuta, moglo se plivati kroz privatna mora srednje klase. Ali svako je vodilo dublje prema neugodnoj istini.

Jezivu stvarnost skrivenu u dubokoj sjeni nemoguće je opisati riječima, zato što takve riječi ne postoje. Ali Lynch je poznavao poseban govor.

Njezina slava bila je prevelika da bi je mogla nositi, a sloboda previše stvarna da bi trajala kao iluzija koju je svijet želio gledati.

Božić u Bedford Fallsu ili Pottersvilleu?
Iza snijega i božićne utjehe krije se fascinantan film o potisnutim snovima, bijesu i cijeni ostajanja u svijetu koji očekuje uklapanje.

Branko i Marina kroz transformacije
U filmu nema vlaka, nema putovanja na jug, samo visoke stambene zgrade s južne strane Save, ali naizgled zamrznuto vrijeme u njima još se uvijek mijenja.

Filmska recenzija
"Perfect Days" nije film o rutini nego ogledalo u kojem se vidi sve što gubimo žureći — smisao, mjeru i tišinu u kojoj čovjek napokon može postojati.


Filmska preporuka: "AMERICAN FICTION"

Film

Film
Recenzije, slušonica, priče i glazbena otkrića
ROCK 'N' ROLL BAJKA KOJA SE STVARNO DOGODILA
KULTURNO BOGATSTVO ZVUKA
Glazba