Prestali smo pratiti svaku strelicu na karti. Dva mjeseca nakon, bojište je potvrdilo zašto
Karta se jedva promijenila, ali broj mrtvih nije stao. Pat-pozicija više ne odlučuje pobjednika, samo povećava cijenu pregovora.
Zračne luke i hladnjače ne moraju rušiti isti napadači: dovoljno je da svi odjednom dobiju iste neumorne pomoćnike.
Iza službene agende o miru i stabilnosti vodi se puno veća bitka: tko će određivati granice dopuštenog u svijetu bez jednog središta moći?
Iza fraze o masovnom samoubojstvu ostali su djeca, naoružani čuvari i ljudi kojima je mogućnost izbora godinama oduzimana.
Rečenica je trebala zatvoriti sumnje, ali je pokazala da predsjednik više ne kontrolira ni kriterij prema kojem mu se sudi.
Dok političari šute, nekolicina tehnoloških elita prisvaja pravo odlučivati koliko rizika cijelo čovječanstvo mora prihvatiti bez pristanka.
Upton Sinclair nije pisao samo o ljudima koji lažu za novac, nego o sustavima koji interes pretvaraju u potpuno iskreno sljepilo.
Opoziv možda neće uspjeti, ali glasanje bi svakog zastupnika prisililo da bira između Ustava i poslušnosti ratnoj vlasti.
Rodezija je odbacila London, zadržala kraljicu i stvorila državu koju nitko nije priznao – kako bi manjinska vlast preživjela.
Iza pažljivo odmjerenih diplomatskih formulacija pojavili su se prvi obrisi mogućeg dogovora, no ključni test tek slijedi.
Iza najmodernijeg financijskog čuda skrivao se najstariji oblik moći: država, privatni kapital i regulator spojeni u isti krug.
Merzov ultimatum nije samo spor oko pomoći Kijevu - to je pokušaj razbijanja mirovne inicijative čim se ona pojavi. Ovo je nametanje vječnog rata.
Muppeti nisu trebali samo zabaviti djecu: trebali su dokazati da ekran može otvoriti vrata škole prije nego ih siromaštvo zatvori.
Porota je osudila Branda. No industrija koja je njegovu neobuzdanost godinama pretvarala u gledanost sada glumi moralnog pobjednika.
Nevjera je priznata, špijunaža nije dokazana. No slučaj otvara pitanje koje ni najmoćniji čip ne može riješiti.
Predstojnik ureda ne zapovijeda vojskom, ali odlučuje tko dolazi do predsjednika. U rukama ideologa, vrata postaju političko oružje.
Istog su datuma rođene republika i nacistički mit, gorjele sinagoge i otvoren Berlinski zid — ali kalendar nikada nije bio kriv.
Javne poruke djeluju gotovo prazno, no upravo bi ta praznina mogla skrivati pogodbu čiju cijenu nijedna strana još ne smije priznati.
Nemamo se mi čega bojati jer sve što nas okružuje jest naše, a propaganda straha djelovat će tek onoliko dugo koliko treba da to većina shvati.
Amerika bi možda zatrpala tunele i centrifuge, ali prva nuklearna detonacija od 1945. otvorila bi rat koji nijedna planina ne može zadržati.
Boljševički ustanak počeo je 6. studenoga po današnjem kalendaru, ali ime revolucije preživjelo je i carstvo i kalendar koji ga je stvorio.
Dok javnost raspravlja o struji, šumama i radnim mjestima, tehnološki moguli iza zatvorenih vrata pripremaju nešto daleko veće.

Njegovi prizori djeluju nelogično, ali osjećaji nikada ne griješe. Lynch ne snima san – on otvara prostor u kojem smo već bili.

Antonionijeva trilogija otuđenja – I. dio
Antonioni je ženu uklonio iz priče kako bi otkrio nešto neugodnije: koliko brzo ljubav, krivnja i odanost mijenjaju predmet.

Što ako najveći užas nije u tome da ljudi izgube razum, nego da pronađu dovoljno dobar razlog da ga više nikada ne moraju preispitati?
Recenzija filma
Postoje mjesta na kojima put ne vodi naprijed, želja ne pripada onome tko je izgovara, a stvarnost pamti nešto što smo htjeli zaboraviti.

Jednom, u lijepom predgrađu Connecticuta, moglo se plivati kroz privatna mora srednje klase. Ali svako je vodilo dublje prema neugodnoj istini.

Jezivu stvarnost skrivenu u dubokoj sjeni nemoguće je opisati riječima, zato što takve riječi ne postoje. Ali Lynch je poznavao poseban govor.

Njezina slava bila je prevelika da bi je mogla nositi, a sloboda previše stvarna da bi trajala kao iluzija koju je svijet želio gledati.

Božić u Bedford Fallsu ili Pottersvilleu?
Iza snijega i božićne utjehe krije se fascinantan film o potisnutim snovima, bijesu i cijeni ostajanja u svijetu koji očekuje uklapanje.

Branko i Marina kroz transformacije
U filmu nema vlaka, nema putovanja na jug, samo visoke stambene zgrade s južne strane Save, ali naizgled zamrznuto vrijeme u njima još se uvijek mijenja.

Filmska recenzija
"Perfect Days" nije film o rutini nego ogledalo u kojem se vidi sve što gubimo žureći — smisao, mjeru i tišinu u kojoj čovjek napokon može postojati.


Filmska preporuka: "AMERICAN FICTION"

Film

Film
Recenzije, slušonica, priče i glazbena otkrića
ROCK 'N' ROLL BAJKA KOJA SE STVARNO DOGODILA
KULTURNO BOGATSTVO ZVUKA
Glazba