Zapad je obećao spasiti Ukrajinu, ali svaki novi mjesec rata smanjuje njezin teritorij, stanovništvo i prostor za obnovu.
Možda je medijski projekt, možda je iskren, ali radar za katastrofu već je aktiviran i spojen na ono što će uskoro postati najveći IPO u povijesti.
AfD osvaja istok, Ljevica Berlin, a CDU i SPD gube birače na obje strane - pitanje više nije samo Merzova sudbina, nego što dolazi nakon centra.
Cijeli ocean razlike nalazi se između dvije slične tvrdnje, ali vrijeme europskih verbalnih dosjetki naglo se bliži kraju.
Avion je bio ispravan, posada iskusna, a poziv upomoć nikada nije stigao. Šezdeset i pet godina poslije ključni arhivi ostaju zatvoreni.
Huti su od iranske poluge prerasli u samostalnu silu koja ugrožava interese SAD-a, Kine i Rijada. Možda ih ni Teheran ne može obuzdati, ali zašto i bi?
Graditelji superinteligencije napokon traže kočnicu. Trump odgovara da je čovječanstvu dovoljan samo jedan sigurnosni sustav - njegov visoki IQ.
Mayun je tek gola stijena, ali s nje se nadzire Bab el-Mandeb. Dok Amerika odbija intervenirati, Rijad mora birati između rata i Teherana.
Listopad bi mogao dovesti Putina, Trumpa i Zelenskog za isti stol. Europa bi ostala vani jer konstruktivnu ulogu nije dokazala ni pokušala dokazati.
Grad je gorio, Aleksandar je šutio, a francuske zalihe nestajale. Najmoćnija europska vojska pobijeđena je bez završne bitke.
Najveći gubitnik novog tehnološkog rata možda neće biti kompanija pod sankcijama, nego potrošač koji više neće ni znati što mu nedostaje.
Huti su zauzimanjem strateškog grada Mokhe potvrdili kako je Osovina otpora u stanju voditi rat koji Amerika ne može nadzirati kako je zamislila.
Povijest ponekad ne treba zavjeru da bi izgledala unaprijed napisana: dovoljan je datum, golema zgrada i šezdeset godina tišine.
Države i kompanije utrkuju se da prve stignu do cilja. Što ako iza njega počinje svijet u kojem više nitko od nas ne odlučuje?
Savezi se sklapaju da spriječe rat. Ali kada prvi vojnik pogine braneći tuđu zemlju, obećanje sigurnosti može postati obveza osvete.
Najopasniji tehnološki baloni nisu oni koji počivaju na laži, nego oni u kojima budućnost zaista stigne — ali za mnoge prekasno.
Rečeno je da se moramo bojati uspona AfD-a, ali poziv na strah nije ni precizno ni iskreno definiran. Ima ga, ali ne nužno tamo gdje se pokazuje.
U ratom razorenom gradiću dvije su delegacije ušle na suprotna vrata, a iz iste prostorije izišle u posve drukčiju Europu.
Jedna je hipnotizirana, druga velika, treća je tu oduvijek, a četvrta zelena. Sve se kuhaju, u posudi ili na pari. Možda za večeru, možda za kraj svijeta.
Još uvijek točimo gorivo kao da je sve pod kontrolom, dok iza (relativno) mirne cijene nestaju posljednje zaštite od velikog udara.
Prije nego što su računalne pogreške postale nevidljive, jedan se kvar mogao izvući pincetom, zalijepiti u dnevnik i sačuvati za povijest.
Ruski optimizam neće dovesti do brzog mira, svakako ne onog kojeg bi ukrajinski saveznici opisali kao "dobar mir", ali će zaključati neke ishode.
Što ako najveći užas nije u tome da ljudi izgube razum, nego da pronađu dovoljno dobar razlog da ga više nikada ne moraju preispitati?
Recenzija filma
Postoje mjesta na kojima put ne vodi naprijed, želja ne pripada onome tko je izgovara, a stvarnost pamti nešto što smo htjeli zaboraviti.
Jednom, u lijepom predgrađu Connecticuta, moglo se plivati kroz privatna mora srednje klase. Ali svako je vodilo dublje prema neugodnoj istini.
Jezivu stvarnost skrivenu u dubokoj sjeni nemoguće je opisati riječima, zato što takve riječi ne postoje. Ali Lynch je poznavao poseban govor.
Njezina slava bila je prevelika da bi je mogla nositi, a sloboda previše stvarna da bi trajala kao iluzija koju je svijet želio gledati.
Božić u Bedford Fallsu ili Pottersvilleu?
Iza snijega i božićne utjehe krije se fascinantan film o potisnutim snovima, bijesu i cijeni ostajanja u svijetu koji očekuje uklapanje.
Branko i Marina kroz transformacije
U filmu nema vlaka, nema putovanja na jug, samo visoke stambene zgrade s južne strane Save, ali naizgled zamrznuto vrijeme u njima još se uvijek mijenja.
Filmska recenzija
"Perfect Days" nije film o rutini nego ogledalo u kojem se vidi sve što gubimo žureći — smisao, mjeru i tišinu u kojoj čovjek napokon može postojati.
Filmska preporuka: "AMERICAN FICTION"
Film
Film
Filmska analiza
Triler kao filmski žanr i analiza probranih filmova
Recenzije, slušonica, priče i glazbena otkrića
ROCK 'N' ROLL BAJKA KOJA SE STVARNO DOGODILA
KULTURNO BOGATSTVO ZVUKA
Glazba
