Postoji njemačka struja koja puno toga zna i malo toga smije reći. Trenutak je blizu, ali strateška ambivalentnost neće biti dovoljna.
U velikoj igri najopasniji trenutak nije kad protivnik prijeti, nego kad se vlastita prednost učini sigurnijom nego što jest.
Ako je cijela vertikalna linija stradala, društvo neće vječno pristajati na neposredne opasnosti i anksioznosti rastućeg intenziteta.
Slušali smo priče o zabavama u vatrogasnom domu. Nismo ih doživjeli. A ono što smo mi imali sada nestaje pred našim očima.
Zašto šefovi AI kompanija govore kao da prodaju katastrofu? Nije li to kontraproduktivno? Osim ako je egzistencijalna panika postala dio poslovnog modela.
Ako i postoje igre dobrog i lošeg policajca po hodnicima Kremlja, Europa prati krive slike. Uzeti Schrödera pod ruku bilo bi mudro, ako nije kasno.
Jednog jutra 1941. Iran se probudio između dvije vojske. Nije bio neprijatelj, nije bio saveznik, bio je potreba.
Europska rudimentarna mozgalica: Ako Amerika kupuje jeftini ruski plin i prodaje nam ga natrag s debelom maržom, tko smo mi?
Jednog jutra nitko više neće ustati. Kad shvate da je sve bila namještaljka koja se ne razlikuje od zemlje do zemlje, ni od sistema do sistema.
Skromniji format nije značio slabiju simboliku: ovogodišnje obilježavanje bilo je više politička poruka nego vojni spektakl.
Prije nego rat postane dovoljno dosadan da ga se mora zaustaviti ostaje nekoliko scenarija koji mogu promijeniti svijet, a svi mogu doći na red baš sutra.
Araghchijev put od Moskve do Pekinga pokazuje da se oko Teherana više ne lomi samo ratna kriza, nego i arhitektura novog poretka.
Iranski šef diplomacije kaže da će se Hormuz vratiti u normalu kad se dogovor kompletira. Trump odmah zatim, na svoj način, kaže hvala.
Potpisati privremeni mir? Memorandum? Ali što će biti dan nakon? Amerika, a naročito Izrael, ne daju Iranu baš nikakve sigurnosne garancije.
Kad službene karte više ne vrijede, javnost traži čovjeka s kredom, pločom i dovoljno dobro argumentiranom vizijom neizbježne katastrofe.
Washington najavljuje dogovor, Teheran postavlja uvjete. Trumpov plan izlaza je kroz iluziju ratne pobjede za domaću javnost.
Trump traži izlaz iz krize koju je sam otvorio, Iran nudi cijenu mira, a Peking se pojavljuje kao akter bez kojeg nema stabilnog novog poretka.
Kad se sve može naizgled dobiti odmah, ono što traži vrijeme postaje jako privlačno, kao dokaz da još nismo sasvim nestali.
Trump tvrdi da silno želi pobjedu, ali možda je zaboravio što ona uopće znači. Do poraza bi, međutim, mogao stići puno lakše.
Advance.hr
Advance.hr
Advance.hr
Advance.hr
Advance.hr
Advance.hr
Advance.hr
Jezivu stvarnost skrivenu u dubokoj sjeni nemoguće je opisati riječima, zato što takve riječi ne postoje. Ali Lynch je poznavao poseban govor.
Njezina slava bila je prevelika da bi je mogla nositi, a sloboda previše stvarna da bi trajala kao iluzija koju je svijet želio gledati.
Božić u Bedford Fallsu ili Pottersvilleu?
Iza snijega i božićne utjehe krije se fascinantan film o potisnutim snovima, bijesu i cijeni ostajanja u svijetu koji očekuje uklapanje.
Branko i Marina kroz transformacije
U filmu nema vlaka, nema putovanja na jug, samo visoke stambene zgrade s južne strane Save, ali naizgled zamrznuto vrijeme u njima još se uvijek mijenja.
Filmska recenzija
"Perfect Days" nije film o rutini nego ogledalo u kojem se vidi sve što gubimo žureći — smisao, mjeru i tišinu u kojoj čovjek napokon može postojati.
Filmska preporuka: "AMERICAN FICTION"
Film
Film
Filmska analiza
Triler kao filmski žanr i analiza probranih filmova
ZATOČENI U EMOTIVNOM ČISTILIŠTU ČEKAJUĆI PLIMU SPASA ILI PROPASTI
"JEANNE DIELMAN, 23 QUAI DU COMMERCE, 1080 BRUXELLES"
Drugačija filmska preporuka
Recenzije, slušonica, priče i glazbena otkrića
ROCK 'N' ROLL BAJKA KOJA SE STVARNO DOGODILA
KULTURNO BOGATSTVO ZVUKA
Glazba
