Dok jedni u promjeni vide obećanje, drugi bi u njoj mogli prepoznati upozorenje. Najvažniji rok možda je mnogo bliži nego što se čini.
Povijest nije zapamtila čovjeka koji je osmislio zavjeru, nego onoga pronađenog uz 36 bačava baruta u prizoru koji je nadživio plan.
Izborni poraz mogao bi politički raniti predsjednika, ali mu ne oduzima vojni aparat ni ovlast da u nekoliko minuta promijeni svijet.
Odluka može nastati u sekundi, ponašanje se učvršćivati mjesecima, a identitet godinama. Psihologija otkriva kako ta tri sata rade.
Policijski kordon može osvojiti zgradu, ali ne i povjerenje. Kriza otvara pitanje tko uopće smije odlučiti što je zakonito.
Oporba ga želi ukloniti, ali čuva sustav koji ga je proizveo. Zato ni njegov odlazak ne bi promijenio ono najvažnije.
Britanija i Francuska glumile su neutralne posrednike, iako su s Izraelom već dogovorile napad, odbijanje ultimatuma i intervenciju.
Tjednima pratimo paket, a nekoliko dana nakon dostave predmet gotovo nestane iz svijesti. Jesmo li postali vještiji u želji nego u uživanju?
Finska i Norveška otvorile su kanal prema Moskvi uz znanje Kijeva. Kritike otkrivaju opasnu zamjenu diplomacije šutnjom.
Fašisti nisu porazili državu u bitci. Elite su ih pustile unutra, uvjerene da će nasilni pokret poslije moći držati pod nadzorom.
Finska i Norveška ne odustaju od Kijeva, ali prvi put od 2022. izravno razgovaraju s Moskvom. Možda se mijenja sama metoda završetka rata.
Maduro je uklonjen, ali vlast nije čekala njegovu protivnicu. Washington je pronašao stabilniji put do venezuelanske države i njezine nafte.
U pregrijanoj podmornici bez veze s Moskvom detonacije su zvučale kao rat. Jedan časnik odbio je neizvjesnost pretvoriti u dokaz.
Do izbora se neće dogoditi ništa ili će se dogoditi sve, ovisno o tome što je Trumpova administracija zaključila po pitanju nastavka rata.
General obećava red, institucije i kraj mesijanskog kaosa. No Palestincima i regiji možda nudi tek discipliniraniju verziju iste sile.
Park Chung-hee stvorio je državu u kojoj se ništa nije smjelo dogoditi bez njegovog znanja. Na kraju ga je ubio čovjek zadužen da zna sve.
Od Pariza do Lisabona ponavljaju se isti zahtjevi. Još nema zajedničkog pokreta, ali osjećaj kolektivne mogućnosti već se širi.
Mir neće ovisiti o svečanom potpisu, nego o tome što će se dogoditi u četiri ujutro prvog dana kada netko prekrši sporazum.
Njegovi prizori djeluju nelogično, ali osjećaji nikada ne griješe. Lynch ne snima san – on otvara prostor u kojem smo već bili.
Antonionijeva trilogija otuđenja – I. dio
Antonioni je ženu uklonio iz priče kako bi otkrio nešto neugodnije: koliko brzo ljubav, krivnja i odanost mijenjaju predmet.
Što ako najveći užas nije u tome da ljudi izgube razum, nego da pronađu dovoljno dobar razlog da ga više nikada ne moraju preispitati?
Recenzija filma
Postoje mjesta na kojima put ne vodi naprijed, želja ne pripada onome tko je izgovara, a stvarnost pamti nešto što smo htjeli zaboraviti.
Jednom, u lijepom predgrađu Connecticuta, moglo se plivati kroz privatna mora srednje klase. Ali svako je vodilo dublje prema neugodnoj istini.
Jezivu stvarnost skrivenu u dubokoj sjeni nemoguće je opisati riječima, zato što takve riječi ne postoje. Ali Lynch je poznavao poseban govor.
Njezina slava bila je prevelika da bi je mogla nositi, a sloboda previše stvarna da bi trajala kao iluzija koju je svijet želio gledati.
Božić u Bedford Fallsu ili Pottersvilleu?
Iza snijega i božićne utjehe krije se fascinantan film o potisnutim snovima, bijesu i cijeni ostajanja u svijetu koji očekuje uklapanje.
Branko i Marina kroz transformacije
U filmu nema vlaka, nema putovanja na jug, samo visoke stambene zgrade s južne strane Save, ali naizgled zamrznuto vrijeme u njima još se uvijek mijenja.
Filmska recenzija
"Perfect Days" nije film o rutini nego ogledalo u kojem se vidi sve što gubimo žureći — smisao, mjeru i tišinu u kojoj čovjek napokon može postojati.
Filmska preporuka: "AMERICAN FICTION"
Film
Film
Recenzije, slušonica, priče i glazbena otkrića
ROCK 'N' ROLL BAJKA KOJA SE STVARNO DOGODILA
KULTURNO BOGATSTVO ZVUKA
Glazba
