Prvo ću leći, a ako to nije dovoljno, neka istrune sve
Jednog jutra nitko više neće ustati. Kad shvate da je sve bila namještaljka koja se ne razlikuje od zemlje do zemlje, ni od sistema do sistema.
Želimo pogrešku koju stroj ne može razumjeti
Kad se sve može naizgled dobiti odmah, ono što traži vrijeme postaje jako privlačno, kao dokaz da još nismo sasvim nestali.
Ne posjedujemo ništa. I nismo sretni.
Dok slušam šum između zadnjeg i prvog takta, sretan sam. Jesam li starac koji viče na oblak? Ili je oblak taj s kojim nešto ne valja?
Pozdrav, tamo, stari prijatelju... Opet sam došao
Toliko godina kasnije jedna pjesma kao da nas poznaje sve bolje i bolje, ili mi nju? U nemirnim snovima i dalje hodamo sami.
Mulholland Drive (2001) i Lynchevo proročanstvo
Jezivu stvarnost skrivenu u dubokoj sjeni nemoguće je opisati riječima, zato što takve riječi ne postoje. Ali Lynch je poznavao poseban govor.
Springsteen i vožnja pod sivim nebom Nebraske
U trenutku kad je Amerika od njega očekivala himnu, Springsteen je snimio tišinu, cestu i zlo bez objašnjenja – i time rekao više nego ikad kasnije.
Alien (1979) i horor veći od čudovišta
U hladnom svemiru na Nostromu se brod i biće stapaju u isti mehanizam, sustav koji radi savršeno dok god melje posadu koja mu služi.
Ne čini vam se: vrijeme zaista ubrzava
Kalendar miruje, ali doživljaj se mijenja. Iza osjećaja da godine lete stoji precizan mehanizam koji većina ljudi nikad ne primjećuje.
Mark Fisher i tiho otkazivanje budućnosti
Zašto se budućnost više ne doživljava kao obećanje nego kao ponavljanje, i zašto nas reciklaža kulture polako uči da od sutra ne očekujemo ništa novo?
Iza top lista živi glazba koja još ima zube
Muči li vas činjenica da "više nema dobre glazbe"? Zapravo ima je - i fantastična je! Samo treba znati gdje je tražiti.
Iranska poezija kao neuništiva obrana
Kad se povijest nadvije nad Iran, uvijek ostane nešto tiše i snažnije od politike: stih. Kroz stoljeća taj glas mijenja oblik, ali nikad ne posustaje.
Orwellova 1984. i naše globalno preslagivanje
Svijet se ponovno dijeli u blokove, rat se gura kao trajno stanje, a nada u multipolarnost sve više nalikuje orvelijanskoj zamci.
Odlazak ljepote: Kvadrati nelagode i gradovi bez lica
Živimo u gradovima koji nas umaraju, iritiraju i tiho oblikuju našu psihu. To nije slučajnost, nego posljedica načina na koji gradimo i razmišljamo.
Brigitte Bardot, žena koju je svijet želio imati
Njezina slava bila je prevelika da bi je mogla nositi, a sloboda previše stvarna da bi trajala kao iluzija koju je svijet želio gledati.
Doživjeti stotu, ići hrabro dalje: Dick Van Dyke
Sto godina života bez cinizma i bez potrebe za neprijateljima. Što ako tajna dugovječnosti nije u tijelu, nego u karakteru?
Božić u Bedford Fallsu ili Pottersvilleu?
"It’s a Wonderful Life" iz druge perspektive
Iza snijega i božićne utjehe krije se fascinantan film o potisnutim snovima, bijesu i cijeni ostajanja u svijetu koji očekuje uklapanje.
Kontra umjetne umjetnosti
Ironično, nešto što se zove "Future Wars", sad već u podaljoj prošlosti, otkriva mi što to znači pronaći neizbrisiv ljudski trag u eri brze umjetnosti.
Branko i Marina kroz transformacije
"Vlakom prema jugu": Film o stubištu i jednom vremenu
U filmu nema vlaka, nema putovanja na jug, samo visoke stambene zgrade s južne strane Save, ali naizgled zamrznuto vrijeme u njima još se uvijek mijenja.
Filmska recenzija
Recenzija filma "Perfect days": Tiho remek-djelo o životu
"Perfect Days" nije film o rutini nego ogledalo u kojem se vidi sve što gubimo žureći — smisao, mjeru i tišinu u kojoj čovjek napokon može postojati.
Arhitekt koji je savijao svijet
Velika priča: Frank Gehry - arhitekt nemira
Gehry je otišao, ali svijet koji je savijao po svojoj mjeri ostao je nesavršeniji — i življi — nego što bi sustav želio.
