Zašto nas sutra više ne veseli: Mark Fisher, svijet koji je stao i tiho otkazivanje budućnosti

Zašto se budućnost više ne doživljava kao obećanje nego kao ponavljanje, i zašto nas reciklaža kulture polako uči da od sutra ne očekujemo ništa novo?

Objavljeno

12 min
8
Mark Fisher | Ilustracija

Počinju li se stvari ponavljati? Stvari oko nas. Predmeti. Sadržaj. Možda čak i ljudi. Filmovi sve više nalikuju jedan na drugi. To vidimo i u glazbi, pa i politici, tehnologiji, u pričama, kao da odjednom sve "stoji" i ne kreće se naprijed. Kad je Steve Jobs prije dva desetljeća predstavio prvi iPhone, djelovao je kao poprilično revolucionarni stroj. Danas? Samo se poboljšavaju specifikacije. Isti "pravokutnik" je već dvadeset godina na stolu.

Ako ste 90-ih upalili TV i prikazivala se serija snimljena prije dvadeset godina, to se vidjelo, odmah, na prvu. Danas, ako upalite TV (ne savjetujem) i prikazuje se, recimo "Office" ili "Curb Your Enthusiasm" - dobre komedije - ali ne izgledaju kao nešto od prije četvrt stoljeća, zar ne? Mogli bi ih snimiti komotno danas i prošle bi.

Poštovani, za nastavak čitanja potrebna je pretplata
Izaberite jednu od ponuđenih opcija:

Koristimo kolačiće za osnovne funkcije weba i analitiku. Možete prihvatiti sve ili odabrati samo nužne. Saznaj više i uredi postavke

© 2026 Advance.hr
Podrška i pomoćUvjeti korištenjaKontakt