Sjećate li se vremena kad ste kao dijete odbrojavali dane do nečega? Možda do rođendana, kraja školske godine, do Božića... Sigurno jeste, svi smo. I? Koliko je to trajalo? Dobro, znamo koliko je "stvarno trajalo", u danima, ali koliko vam se činilo da traje? Dugo, zar ne? A ljetni praznici? Nisu li ljeta bila naizgled beskonačna? Pogledajte sad unatrag, recimo, zadnje četiri godine. Od 2022. do danas. Što se zapravo dogodilo? U veljači 2022. počeo je rat u Ukrajini. Kao da je jučer počeo. Ali to su četiri godine. Četiri prozujane godine. Što se dogodilo u tom periodu? Možda kakva životna prekretnica, ali ako ste već u nekim "ozbiljnim" godinama (recimo 30+), vjerojatno ne previše. Sjetite se sad srednje škole. Vjerojatno isto četiri godine. Koliko je pak to trajalo? Cijeli jedan život, zar ne?
Da, vrijeme nam ide brže, doslovno juri pored nas. Ali poanta ovog teksta nije meditacija o brzini vremena, toga smo svi svjesni. Pokušat ćemo nešto drugo, nešto pomalo uznemirujuće - pokušat ćemo taj osjećaj znanstveno potvrditi. Što ako vrijeme zaista ide brže nego je išlo ranije? Ne, nećemo govoriti o nekakvim radikalnim teorijama zavjere niti o duboko filozofiji. Umjesto toga bavit ćemo konkretnom znanstvenom granom koja utječe na naš život daleko više nego smo svjesni - psihofizika. To je, ukratko, disciplina znanstvene psihologije koja se bavi odnosom između objektivnih svojstava vanjskog svijeta i našeg osjeta i percepcije. Govorit ćemo o konkretnim istraživanjima koja će potvrditi da se vremenom koje prolazi događa nešto vrlo čudno kako starimo.
Naime, kalendarska godina je ista za sve, ali subjektivna godina nije. Ključ leži u tome kako mozak gradi osjećaj trajanja. Vrijeme koje doživljavamo dio je naše stvarnosti. Mi smo ti koji ga definiraju, često daleko više nego kazaljke na satu. Osjećaj vremena nastaje unutra, u mreži neurona, u načinu na koji obrađujemo novost, emocije, ponavljanje, u načinu na koji spremamo uspomene.
Put tamo i put natrag – prva lekcija o novosti
Zamislite vožnju u nepoznati dio grada. Prvi put idete do nove adrese, pratite naziv svake ulice, brojite semafore, provjeravate navigaciju. Kad napokon stignete, osjećaj je da je put dosta potrajao. Na povratku se događa nešto čudno. Ruta je ista, promet sličan, fizika ne nudi iznenađenja, a put se čini kraćim. Nešto se promijenilo u subjektivnom vremenu i teško je ne primijetiti razliku.