Toliko godina kasnije jedna pjesma kao da nas poznaje sve bolje i bolje, ili mi nju? U nemirnim snovima i dalje hodamo sami.
Neke davne priče s vremenom nam mogu postati bliže, ali najčešće je tome kumovala nostalgija. Ne i kod ove priče. Bilo bi bolje da nam je dalja, da je više ne razumijemo dobro, ali događa se baš suprotno. Ona razumije nas sve bolje, mi razumijemo nju.
U nemirnim snovima i dalje hodamo sami, podižemo okovratnik, pred hladnoćom i vlagom, a možda i da sakrijemo lice pred svim tim ljudima koji su u isto vrijeme i bučni i nijemi. Niti oni mogu do nas niti će nam ikad dati da mi dođemo do njih. Zbijeni i vječno nerazumljivi, samo po nekom nevažnom zidu možemo ispisati svoj krik i istinu.
Poštovani, za nastavak čitanja potrebna je pretplata
Izaberite jednu od ponuđenih opcija: