Gdje je Anna? Pogrešno pitanje: L'Avventura i misterij nestalih osjećaja
Antonioni je ženu uklonio iz priče kako bi otkrio nešto neugodnije: koliko brzo ljubav, krivnja i odanost mijenjaju predmet.
Objavljeno
Postoje redatelji koji nam pokažu svijet, a postoje i oni nakon kojih ga više ne možemo gledati na isti način. Michelangelo Antonioni, veliki talijanski modernist, pripada ovoj drugoj, malobrojnoj i pomalo opasnoj vrsti. Jer nakon njega prazna ulica više nije samo ulica, tišina između dvoje ljudi nije predah, a lice koje gleda kroz prozor možda govori više od cijelog dijaloga. Kod Antonionija kadar nikada neće biti "posuda" u koju se stavlja radnja. Kadar jest radnja. Isto tako vrijeme koje prolazi ne predstavlja nešto što treba skratiti montažom, koji bi to gubitak bio! Vrijeme je prostor u kojem osjećaj zaista nastaje, mijenja se ili jednostavno... propadne.
Antonioni se pojavio nakon velikog razdoblja talijanskog neorealizma, ali nije nikad napustio stvarnost. Samo je kameru pomaknuo s materijalne bijede prema jednoj manje vidljivoj oskudici. Poslijeratna Italija postajala je bogatija, pokretljivija i tehnološki modernija, no ljudi nisu zbog toga postajali sposobniji voljeti. Što se događa kada imamo automobile, jahte i hotele, fini dizajn koji nas očarava, ali više ne znamo što bismo jedni s drugima? L'Avventura, prvi film neformalne trilogije koju nastavljaju La notte i L'eclisse (vratite se u narednim danima, proći ćemo ih sve!), bio je Antonionijev veliki međunarodni proboj, a Monicu Vitti pretvorio je u jednu od ključnih figura europskog filma. No, prava poruka filma L'Avventura puno je dublja nego se na prvi pogled, možda čak i na prvo gledanje, čini.