Pasivna revolucija i sigurnosni ventili poretka: Kako sustav preživljava vlastitu smjenu
Gnjev je stvaran, ali ostavke mogu biti najjeftinija cijena opstanka poretka. Presudno je ono što ostaje nakon što mediji kažu "a sad dosta".
Objavljeno

Kad se veliki mediji počnu pitati ima li "dovoljno benzina" za ulični bunt, prvo pitanje nije hoće li zemlja planuti. Zanimljivije je zašto su novine odjednom namirisale gorivo. Godinama se u Hrvatskoj odozdo ponavlja ista rečenica — institucije ne rade, odgovornost isparava, a čovjek ostaje sam pred sustavom koji ga je trebao štititi. Dok to govore pojedinci, riječ je o privatnom očaju. Kada istu misao izgovoraju veliki medij, ona dobiva naslov i politički raspored gostiju. Krik tako prestaje biti nečujan upravo onda kada ga netko napokon zna urediti. Pitanje je pak - zašto bi to učinio?
Znakovito je da tekst koji najavljuje mogući bunt protiv svih "sistemskih aktera" već u prvim odlomcima prevodi Jankomir skandal (opširnije o toj temi: Što je u zidu, doktore? Ući živ, izaći mrtav) u stranački obračun. Kritika gradske vlasti može biti potpuno opravdana. No mehanizam je ipak poučan — prije nego što je pobuna uopće počela, već joj je ponuđen krivac, izborni prijevod i prihvatljiv završetak. Vatra je pozvana, ali ložište je unaprijed sazidano.