Pasivna revolucija i sigurnosni ventili poretka: Kako sustav preživljava vlastitu smjenu

Gnjev je stvaran, ali ostavke mogu biti najjeftinija cijena opstanka poretka. Presudno je ono što ostaje nakon što mediji kažu "a sad dosta".

Objavljeno

Detalj s uličnog prosvjeda u Francuskoj | Myriam Ruth / Pexels
5 min
0

Kad se veliki mediji počnu pitati ima li "dovoljno benzina" za ulični bunt, prvo pitanje nije hoće li zemlja planuti. Zanimljivije je zašto su novine odjednom namirisale gorivo. Godinama se u Hrvatskoj odozdo ponavlja ista rečenica — institucije ne rade, odgovornost isparava, a čovjek ostaje sam pred sustavom koji ga je trebao štititi. Dok to govore pojedinci, riječ je o privatnom očaju. Kada istu misao izgovoraju veliki medij, ona dobiva naslov i politički raspored gostiju. Krik tako prestaje biti nečujan upravo onda kada ga netko napokon zna urediti. Pitanje je pak - zašto bi to učinio?

Znakovito je da tekst koji najavljuje mogući bunt protiv svih "sistemskih aktera" već u prvim odlomcima prevodi Jankomir skandal (opširnije o toj temi: Što je u zidu, doktore? Ući živ, izaći mrtav) u stranački obračun. Kritika gradske vlasti može biti potpuno opravdana. No mehanizam je ipak poučan — prije nego što je pobuna uopće počela, već joj je ponuđen krivac, izborni prijevod i prihvatljiv završetak. Vatra je pozvana, ali ložište je unaprijed sazidano.

Nastavite čitati uz pretplatu:

Koristimo kolačiće za osnovne funkcije weba i analitiku. Možete prihvatiti sve ili odabrati samo nužne. Saznaj više i uredi postavke

© 2026 Advance.hr
Podrška i pomoćUvjeti korištenjaKontakt