Huti su od iranske poluge prerasli u samostalnu silu koja ugrožava interese SAD-a, Kine i Rijada. Možda ih ni Teheran ne može obuzdati, ali zašto i bi?
Europa i Kanada još nemaju plan za život bez Amerike, ali Trumpova prijetnja pokazuje da je Washington već prepoznao početak razlaza.
Rusija ima dovoljno oružja da uništi svijet. Ali što se događa kada se najveća moć više ne skriva u silosima, nego u podatkovnim centrima?
Velike sile ne napuštaju svoje ljude bez razloga. Važnije je ono što ostavljaju iza njih – dovoljno nestabilno da ponovno posluži.
Najbolje ratne priče su one koje imaju neku osnovu i na kojima se može izgraditi senzacija, ali termin u kojem dolaze nikad nije slučajnost.
Irska je na američkom kapitalu izgradila čudo. No kada tri korporacije pune gotovo pola poreza na dobit, tko zapravo kome postavlja uvjete?
Mayun je tek gola stijena, ali s nje se nadzire Bab el-Mandeb. Dok Amerika odbija intervenirati, Rijad mora birati između rata i Teherana.
Listopad bi mogao dovesti Putina, Trumpa i Zelenskog za isti stol. Europa bi ostala vani jer konstruktivnu ulogu nije dokazala ni pokušala dokazati.
Huti su zauzimanjem strateškog grada Mokhe potvrdili kako je Osovina otpora u stanju voditi rat koji Amerika ne može nadzirati kako je zamislila.
Savezi se sklapaju da spriječe rat. Ali kada prvi vojnik pogine braneći tuđu zemlju, obećanje sigurnosti može postati obveza osvete.
Rečeno je da se moramo bojati uspona AfD-a, ali poziv na strah nije ni precizno ni iskreno definiran. Ima ga, ali ne nužno tamo gdje se pokazuje.
Ruski optimizam neće dovesti do brzog mira, svakako ne onog kojeg bi ukrajinski saveznici opisali kao "dobar mir", ali će zaključati neke ishode.
Na karti izgledaju kao nekoliko preostalih točaka. Na terenu su to povezani gradovi, pruge, rijeke i utvrde koje mogu gutati godine rata.
Dotrajali i poraženi centar ne shvaća da u poraz ne vodi samo sebe nego i cijelu demokraciju. Srećom, postoji način da se ona spasi.
Kazna za moćnike može biti okrutna. Ali tek kada pred zakonom padaju i nedodirljivi, narod može vjerovati da sustav nije stvoren protiv njega.
Desetljećima su biračima govorili da neke opcije jednostavno ne postoje. Sada se upravo kroz taj zabranjeni prostor probija politički potres.
Jedan nestali zapovjednik, dvije nespojive istine i meci među saveznicima otkrili su koliko je rat promijenio samu ukrajinsku državu.
Berlin možda ne želi rat s Rusijom. Ali što ako mu mir više ne odgovara ni politički ni gospodarski onoliko koliko bi trebao?
Europa nije oduvijek bila ovako poslušna Washingtonu: jednom je htjela prestići SAD, a Trump joj možda upravo vraća tu ambiciju.
Jedna stolica za ruskim ministrom bila je dovoljna da Europi vrati stari strah: što ako Washington jednog dana odluči igrati bez nje?
