Iza rasprava krije se važnije pitanje: priprema li se EU za poslijeratni poredak? Ili svima treba pauza prije nastavka eskalacije?
Slovački povratak za stol s Rusijom na prvi pogled djeluje kao još jedan samostalan potez Roberta Fica. Važnija priča, međutim, nije u tome što Bratislava radi sama, nego u tome što sve manje ostaje sama. Diljem Europske unije pojavljuju se različiti zahtjevi da se odnos prema Moskvi ponovno promatra i kao pitanje energetike, industrije, cijena i budućeg mirovnog poretka, a ne isključivo kao test političke lojalnosti.
To ne znači da se Europa vraća odnosima kakvi su postojali prije 2022., ali sada postaje očito da se događa nešto novo. Neke vlade otvaraju službene kanale, druge pokušavaju zaštititi pojedine gospodarske interese, dok u trećim zemljama pritisak dolazi iz oporbe ili poslovnih krugova. Zajednički im je osjećaj da dugotrajni prekid veza s Rusijom ima cijenu koju više nije lako — ili uopće moguće — politički odgađati. No, iako na prvu može izgledati da je to proces koji vodi prema smirivanju, moguć je i posve bizaran tijek situacije u kojem privremeni pregovori i praktična gospodarska suradnja vode u još veću eskalaciju, možda čak i otvoreni ratni sukob, ali tek nakon nekakvog međusobnog oporavka koji je prije toga svima potreban!