Može li nekoliko razbijenih izloga poništiti glas 800.000 ljudi? King, Arendt i Rancière razotkrivaju kako vlast pobunu pretvara u zločin.
Francuska Republika revoluciju nosi u himni, državnom prazniku i vlastitom mitu o slobodi, ali svaka vlast lakše podnosi revoluciju koja je završila nego pobunu koja još može nešto promijeniti… Bastilja je prihvatljiva kao povijesni simbol, neugodna postaje tek kada ulica ponovno zatraži pravo da bude politički subjekt.
Država koja vlastiti legitimitet simbolički povezuje s rušenjem starog poretka sada se ponaša kao da je svaki novi pokušaj osporavanja postojećeg "napad na demokraciju".
Nastavite čitati uz pretplatu: