Od portreta masovnog ubojice do ministarskog ureda: njegov uspon pokazuje kako demokracija lako može otvoriti vrata dehumanizaciji.
Na torti za njegov pedeseti rođendan bila je omča. Ne nacrtana kao upozorenje protiv smrtne kazne, nego postavljena kao ukras i obećanje. Itamar Ben-Gvir zatim je nosio omču i na reveru, slaveći zakon prema kojem bi vješanje postalo zadana kazna za Palestince osuđene zbog napada na Izraelce. Propis se ne bi jednako odnosio na Židove. Ali najstrašniji detalj ove priče ipak nije omča. Najstrašnije su ankete.
Ben-Gvirova stranka Židovska snaga mogla bi na izborima osvojiti osam ili više mjesta u Knessetu. Posebno dobro prolazi među mladima, a čak trećina njihovih pristaša glasat će prvi put. Jedan 18-godišnjak objasnio je u razgovoru za Reuters da je Ben-Gvira nekada smatrao pomalo ludim. Onda ga je, kaže, počeo slušati i odjednom mu je sve imalo smisla. Teško je zamisliti bolji sažetak političke normalizacije. Ekstremist se nije nimalo promijenio, kao što to neki ponekad čine kad treba ugrabiti političku poziciju. Ovdje se dogodilo nešto drugo i opasnije - pomaknuo se prag prihvatljivosti.