Trumpove genocidne prijetnje i dalje su na stolu, samo se skrivaju iza jezika diplomacije. Iran ne smije smetnuti s uma što im se dogodilo već previše puta kad su povjerovali u pregovore.
Na vrhuncu prijetnji Trump je popustio, naizgled čak drastično - pristajući na iranske uvjete. Je li ovo kraj rata? Je li Iran izborio pobjedu?
Način na koji Trump korača prema izvršenju genocida je popraćen regresijom u barbarstvo, ali ta vjera u opći pad čovjeka vodi u njegov sigurni poraz.
Trumpu se dopustilo sve i to briše ranije granice. Jer iza kulisa se priča o američkom ponoru, a dovoljno velik šok ušutkava svijet.
Trumpova iscrpljujuća nekoherentnost sudara se s "teorijom luđaka" i stvarnim ludilom. Ako zaista ima kontrolu, sve će izmaknuti kontroli.
Dok rat eskalira, unutar kršćanstva raste podjela: katolici prednjače u pozivima na mir, dok evangelikalci sve češće daju moralno pokriće nasilju.
Sukob mora i kopna, veliki geopolitički sraz koji traje još od 19. stoljeća, danas se vraća kao središnja bitka našeg vremena.
Trump po novac za rat ide ravno u džepove američkog radnog naroda. Europa to sve gleda i planira vlastitom stanovništvo učiniti istu stvar.
Dok se ciljevi šire s vojske na infrastrukturu, rat ulazi u novu fazu u kojoj strašan pritisak na cijelo iransko društvo postaje glavno oružje.
Promjena dolazi brže nego što se čini – tržišta već pucaju po šavovima, a svakodnevica će se preoblikovati prije nego što stignemo reagirati.
28. veljače nije se trebao dogoditi, ali dogodio se. Iran će se braniti do kraja, taman svi mi uskoro pješačili praznih trbuha.
Malo tko je vjerovao da se toliko kaosa može komprimirati u mjesec dana, ali Trump je uspio - ovo je njegov zadnji kaotični ples, poglavlje se sad zatvara.
Tržišta još dišu u iluziji stabilnosti, dok se u pozadini prekidaju tokovi koji spajaju svijet - i možda se više nikad neće spojiti.
Iza zatvorenih vrata sustava moći, jedna figura povezuje vojsku, politiku i nevidljive kanale. Ako je on zaista Trumpova nada, to nije slučajno.
Dok tankeri stoje, a tržišta još uvijek glume mir, pitanje je koliko dugo sustav može skrivati pukotine koje se već šire ispod površine.
Rat u Perzijskom zaljevu za Kinu dolazi kao kompleksna situacija jer donosi niz nepredvidljivosti, naročito po pitanju agresora i njegovih planova.
U dubini planina, iza zatvorenih tunela i izgubljenog nadzora - može li se izvesti jedna operacija toliko kompleksna da izgleda skoro nemoguće?
U sjeni paralelnih ratova upravo se stvara novi mehanizam koji povezuje udaljena bojišta u jedinstvenu dinamiku modernog sukoba.
U sjeni velikog sukoba otvara se novi smjer pritiska, manje vidljiv, ali uporan, koji rat pretvara u iscrpljujuću borbu protiv vremena i resursa.
Unutarnje napetosti u NATO savezu traju već godinama, a sad dolazi i do potpunog ratnog razilaženja s dvije strane Atlatnika.
