Najveći problem s tuđim novcem nije kako ga potrošiti, nego što učiniti ako se vlasnik jednoga dana vrati s računom koji nije nestao.
Ponekad nitko ne vjeruje u pravilo, ali ga svi uredno slijede. Ne zato što moraju, nego zato što pogrešno čitaju jedni druge.
Godinama je vrijedilo jedno pravilo: kad dođe presudni trenutak, svi znaju što moraju učiniti. A što ako to pravilo više ne vrijedi?
Rat je proglašen neprihvatljivim. Države su potpisale, diplomati nazdravili, a povijest je već pripremala vrlo neugodan demanti.
Kad se tajna diplomacija počne odvijati vojnim avionom, obično znači da je na stolu nešto što još nije spremno za javnost — ili je preopasno za nju.
Većinu vremena svi dolari izgledaju jednako. U krizi pak otkrivamo da neki postoje tek kao obećanje, a samo jedan sustav može jamčiti kraj lanca.
Možda se povijest ne otvara novim vratima, nego starim očima. Nova epoha počinje kad poznati svijet više ne možemo gledati kao prije.
Ruski stožer gubio je vlastitu vojsku, njemački je čitao njegove poruke, a iz vojne pobjede počela se rađati politička legenda.
Najopasnije oružje nije ono koje neprijatelj može preživjeti, nego ono koje napadač ne može upotrijebiti do kraja bez posljedica po sebe.
Siriju danas vodi bivši vođa ogranka Al-Qaede. Washington briše terorističke oznake, Moskva pregovara, a geopolitika radi ono što najbolje zna.
Ako je kapitalizam otkrio da se najtvrđa moć danas lakše prodaje mekanim riječima, sve će biti podređeno tome, a zbunjeni spolovi tek trebaju to shvatiti.
Dok su generali gledali prema Rajni, u Parizu se odlučivalo tko će nakon Nijemaca vladati Francuskom – i tko će smjeti potpisati pobjedu.
U teoriji svi mogu srušiti vlast. U praksi svi mogu srušiti vlast. Ali mimo gabarita ne smije postojati ni jedno ni drugo.
Postoje mjesta na kojima put ne vodi naprijed, želja ne pripada onome tko je izgovara, a stvarnost pamti nešto što smo htjeli zaboraviti.
Kad svjetska energija ovisi o ratnim brodovima, ugašenim transponderima i pražnjenju rezervi, to nije prilagodba nego sustav koji krvari.
Dok je vlast bježala, američka državna stvarnost završila je na klimavim kolima - i gotovo se rasula po cesti prije nego što je stigla na sigurno.
Švicarska možda neće formalno napustiti neutralnost, ali će učiniti nešto još gore - isprazniti je do te mjere da više ništa ne znači.
Nakon bombardiranja dolazi povijesno iživljavanje nad jednim narodom. Njihovo vodstvo to mora zaustaviti, ili potpunom borbom ili predajom.
Najopasniji terapeut možda više nije loš čovjek, nego dobar algoritam koji vam u dva ujutro uvjerljivo objašnjava zašto su svi protiv vas.
Prije krađe bila je remek-djelo. Nakon krađe postala je mit - jer ponekad ništa ne privuče pogled svijeta kao ono čega odjednom nema.
