U kasne sate 9. listopada 1944. na stolu u Kremlju našao se jedan od najnepristojnije iskrenih dokumenata 20. stoljeća. Nije imao naslov, pravnu formulu ni prostor za potpise. Britanski premijer Winston Churchill na polovicu lista papira ispisao je imena pet država i uz njih dodao postotke. Zatim ga je gurnuo prema sovjetskom vođi Josifu Staljinu. Staljin je pročitao prijedlog, plavom olovkom stavio veliku kvačicu i vratio papir preko stola. Nekoliko sekundi bilo je dovoljno da se sudbine desetaka milijuna ljudi pretvore u računicu nalik raspodjeli udjela u poduzeću.
Churchill je desetljeće poslije zapisao da ga je tada na trenutak sustigla nelagoda. Upitao je ne bi li izgledalo cinično da su tako olako rasporedili pitanja sudbonosna za milijune ljudi i predložio da papir spale. Staljin je, prema toj verziji, preporučio da ga ipak sačuvaju. Dramaturgija tog dijaloga, dakako, dolazi iz Churchillovih memoara, ali papir, plava kvačica i sama rasprava nisu naknadno izmišljena legenda.