Objava rata Njemačkoj nije ujedinila zemlju: pretvorila je politički slom u okupaciju, građanski rat i borbu za novu Italiju.
U 15 sati po Greenwichu 13. listopada 1943. talijanski veleposlanik u Madridu predao je njemačkom kolegi objavu rata. Bio je to neobično uredan diplomatski čin za državu koja se upravo raspala. Kraljevska vlada nalazila se u Brindisiju, Rim su držali Nijemci, a Benito Mussolini ponovno je vladao na sjeveru. Sam Dwight Eisenhower nekoliko je tjedana ranije procijenio da Pietro Badoglio slobodno upravlja tek nad pet pokrajina, dva milijuna stanovnika i približno tri divizije. Italija je, ukratko, objavila rat vojsci koja je držala njezinu prijestolnicu i veći dio njezinog teritorija.
Bilo bi zato prejednostavno reći da je Italija promijenila stranu. Država se nije premjestila preko crte bojišta – crta bojišta prošla je kroz državu. Jedna je Italija, ona kralja Viktora Emanuela III. i maršala Pietra Badoglia, sada ratovala uz Saveznike. Druga je pod Mussolinijem nastavila ratovati uz Hitlera. Treća se tek stvarala po gradskim barikadama i u partizanskim odredima, bez jasnog odgovora na pitanje kakva bi zemlja trebala nastati nakon fašizma.