Atentatori su ubili čovjeka koji je potpisao mir, ali ne i njegov potpis. Kako je hladni sporazum preživio vruću mržnju?
Rusija ima dovoljno oružja da uništi svijet. Ali što se događa kada se najveća moć više ne skriva u silosima, nego u podatkovnim centrima?
Velike sile ne napuštaju svoje ljude bez razloga. Važnije je ono što ostavljaju iza njih – dovoljno nestabilno da ponovno posluži.
Europa nije ostala bez energije, ali svaka nova eksplozija sada skraćuje put od tržišnog poremećaja do industrijske i socijalne krize.
Presretač može biti tehnološki uspjeh i ipak stići prekasno. U dugom ratu prednost pripada onome tko inovaciju prvi pretvori u tvornicu.
Britanija je odlazila, komunizam je napredovao, a granice su morale biti brzo složene. Jedan član federacije izdržao je samo 693 dana.
Najbolje ratne priče su one koje imaju neku osnovu i na kojima se može izgraditi senzacija, ali termin u kojem dolaze nikad nije slučajnost.
Ona ćelava glava koja je htjela da prvo upoznate njegovu dušu bila je šok, ali ovaj novi doslovno više ne zna što priča.
Irska je na američkom kapitalu izgradila čudo. No kada tri korporacije pune gotovo pola poreza na dobit, tko zapravo kome postavlja uvjete?
Američka bomba eksplodirala je, aktivisti su se vratili poraženi, a svijet je zapamtio prizor koji će zauvijek promijeniti prosvjed.
Graditelji superinteligencije napokon traže kočnicu. Trump odgovara da je čovječanstvu dovoljan samo jedan sigurnosni sustav - njegov visoki IQ.
Mayun je tek gola stijena, ali s nje se nadzire Bab el-Mandeb. Dok Amerika odbija intervenirati, Rijad mora birati između rata i Teherana.
Listopad bi mogao dovesti Putina, Trumpa i Zelenskog za isti stol. Europa bi ostala vani jer konstruktivnu ulogu nije dokazala ni pokušala dokazati.
Grad je gorio, Aleksandar je šutio, a francuske zalihe nestajale. Najmoćnija europska vojska pobijeđena je bez završne bitke.
Najveći gubitnik novog tehnološkog rata možda neće biti kompanija pod sankcijama, nego potrošač koji više neće ni znati što mu nedostaje.
Huti su zauzimanjem strateškog grada Mokhe potvrdili kako je Osovina otpora u stanju voditi rat koji Amerika ne može nadzirati kako je zamislila.
Povijest ponekad ne treba zavjeru da bi izgledala unaprijed napisana: dovoljan je datum, golema zgrada i šezdeset godina tišine.
Države i kompanije utrkuju se da prve stignu do cilja. Što ako iza njega počinje svijet u kojem više nitko od nas ne odlučuje?
Savezi se sklapaju da spriječe rat. Ali kada prvi vojnik pogine braneći tuđu zemlju, obećanje sigurnosti može postati obveza osvete.
Najopasniji tehnološki baloni nisu oni koji počivaju na laži, nego oni u kojima budućnost zaista stigne — ali za mnoge prekasno.
