Osmijeh našeg kurvinog sina

Anastasio Somoza García nije bio ugodan lik. Bio je vojni diktator Nikaragve, na čelu obitelji Somoza koja je despotski i autoritarno vladala ovom zemljom ukupno 42 godine. Iako je Somoza bio prepoznat kao nemilosrdni diktator, SAD je nastavio podržavati njegov režim kao antikomunističko uporište. Nadalje, američki predsjednik Franklin D. Roosevelt navodno je 1939. godine, kako je kasnije izvijestio list TIME, u internom razgovoru poručio: "Somoza možda jest kurvin sin, ali on je naš kurvin sin."

Ta mala vulgarna opaska, skoro pa simpatična po svojoj jednostavnosti, opisuje možda bolje od svega prostor od kojeg je satkana cijela vanjska politika. Primjere ne treba tražiti, oni su doslovno svugdje. Iznimke su te koje ne postoje. Je li tako oduvijek bilo? Možda djelomično i jest, ali ne sasvim. Postojala je određena razina razumijevanja za tuđi suverenitet, naročito unutar prostora tzv. "trećeg bloka", odnosno nesvrstanih u vrijeme Hladnog rata. Ali nakon Hladnog rata svijet je, nakon što se otrijeznio od inicijalne euforije i maštanja, upao u nešto još gore, binarni rat, prostor koji potpuno briše čak i pretpostavku treće opcije. "Mi ili oni" je veće no što je ikad bilo i što je tehnički uopće moglo biti (što možemo zahvaliti maksimalnoj globalizaciji).