Još uvijek točimo gorivo kao da je sve pod kontrolom, dok iza (relativno) mirne cijene nestaju posljednje zaštite od velikog udara.
Washington u Venezueli stvara hibridni sustav zbog kojeg će najveći igrači možda ostati po strani, a za američke naftne rezerve situacija je krajnje hitna.
Kad svjetska energija ovisi o ratnim brodovima, ugašenim transponderima i pražnjenju rezervi, to nije prilagodba nego sustav koji krvari.
Na papiru sve izgleda pod čudnom kontrolom, ali fizička nafta ima vlastiti sat. Kad počne otkucavati, tržište bi se moglo probuditi eksplozivno.
Dok se savezništva lome, a cijene rastu, nova pravila igre pišu se između tankera, sankcija i borbe za kontrolu tržišta energije.
Dok rat gori oko Hormuza, Iran razmatra potez koji bi mogao pogoditi samu srž američke moći i otvoriti novo, opasnije poglavlje sukoba.
Zatvaranje Hormuza ne znači samo skok cijena nafte. Sustav koji ovisi o stalnom protoku počinje se gasiti, a posljedice će trajati dugo nakon rata.
Cijena nafte od 200 dolara ne bi bila samo energetski šok. Mogla bi pokrenuti lančanu reakciju kroz hranu, inflaciju, tržišta i postati sistemski šok.
Jedan prekid na istoku i cijela srednja Europa osjeća pritisak — hrvatska infrastruktura postaje ključ, a stari računi opet dolaze na naplatu.
Carine padaju, obećanja se gomilaju, ali tankeri ne nestaju. Dok SAD jača pritisak, ruska nafta ne odlazi iz Indije nego mijenja rute i razinu vidljivosti.
Unatoč golemom bogatstvu, Venezuela je godinama bila odsječena od tržišta, financija i tehnologije, dok se njezina nafta pretvarala u geopolitički teret.
Mađarski premijer sve otvorenije napušta europske dogme i gradi energetsku politiku na pragmatizmu, signalizirajući promjenu ravnoteže unutar EU-a.
