Na nekoliko sati golemi tanker nestaje s digitalne karte. Isključi AIS odašiljač, uz američku vojnu pratnju provuče se kroz Hormuški tjesnac, a zatim se ponovno "pojavi" u Omanskom zaljevu, gdje ga čeka drugi brod. Nafta se pretače usred mora i nastavlja prema Aziji. Iz kontrolne sobe operacija izgleda naizgled elegantno: rat je zatvorio energetski protok svijeta, ali logistika je pronašla prolaz kroz mrak.
No tanker nije postao nevidljiv, a u njegovim spremnicima nije nastao nijedan novi barel. Ista nafta samo je prevezena opasnijim, skupljim i sporijim putem, pod zaštitom ratnih brodova i uz rizik da jedan pogodak ponovno promijeni cijelu računicu, ne samo logistike nego i rata, samim time i našeg energetski ovisnog svijeta.
CNN je objavio poveći tekst o tome kako su SAD i njihovi bliskoistočni saveznici navodno "okrenuli naftnu priču" protiv Irana. Tankeri Katara, Saudijske Arabije, Kuvajta i Ujedinjenih Arapskih Emirata gase transpondere, prolaze uz obalu Omana, prebacuju naftu na druge tankere kod Fujairaha i vraćaju se po novi teret. Američka mornarica pruža zaštitu, a sami proizvođači preuzimaju rizik koji brodari i osiguravatelji više ne žele snositi.
Takvi "mračni tranziti" objašnjavaju zašto je kroz Hormuz vjerojatno prolazilo više nafte nego što su pokazivali javni sustavi praćenja. Američko ministarstvo energetike procjenjuje da je promet dosezao između osam i devet milijuna barela dnevno. To je gotovo dvostruko više od procjena iz AIS podataka. To je važna korekcija slike, ali nije rješenje krize. Naime, otkrivena je skrivena plovidba, a ne skrivena proizvodnja.