
Naftno tržište ovih dana djeluje kao instrument koji mjeri pogrešan tlak. Hormuz je pod opakim pritiskom, pregovori Irana i SAD-a ponovno se troše u prijetnjama i napadima, brodovi prolaze kroz tjesnac "na kapaljku", ali cijena barela ostaje čudnovato niska za krizu koja bi u nekom ranijem razdoblju već izazvala ogromnu energetsku paniku.
Što se ovdje zapravo događa? Kako smo upali u paralelnu, naizgled nemoguću stvarnost? Vode li se tržišta uopće tržišnom logikom? Ili nešto upravlja barelom izvan svih realnih očekivanja? Priča je veća od uobičajeno ponuđenih odgovora jer tvrdnja da tržišta "znaju da će se sukobljeni dogovoriti" ne drži vodu Hormuza!