Orban - iznimka danas, pravilo sutra? Mađarska realpolitika i nova europska energetska stvarnost
Mađarski premijer sve otvorenije napušta europske dogme i gradi energetsku politiku na pragmatizmu, signalizirajući promjenu ravnoteže unutar EU-a.
Objavljeno
Viktor Orban posljednjih je godina pretvorio energetsku politiku u vlastiti geopolitički instrument — i štit. Dok većina Europske unije formalno gradi barijere prema Rusiji, mađarski premijer inzistira da njegova zemlja ne može preživjeti bez stabilnih tokova ruskog plina i nafte. Ta pozicija nije nova, ali aktualni kontekst joj daje posebnu težinu: rat u Ukrajini traje gotovo četiri godine, sankcije se gomilaju, a europska ekonomija usporava pod pritiskom energetskih troškova i industrijskog pada. U tom labirintu, Oraban ponavlja poruku koja, unatoč kritikama, zvuči vrlo pragmatično — energija nije ideologija, energija je pitanje opstanka.
Ako mir u Ukrajini uspije moglo bi doći do velikog "energetskog preslagivanja" u cijeloj EuropiSusret s Vladimirom Putinom u Moskvi, drugi u samo godinu dana, zato nije samo diplomatski signal nego i praktičan potez. Orban otvoreno poručuje da ne namjerava napustiti ruske izvore energije, jer Mađarska nema alternativu koja bi bila financijski održiva u kratkom roku. Energetska diversifikacija, kakvu zagovara Bruxelles, za neke članice je stvar dugoročnog procesa, dok je za Budimpeštu — tvrdi Orban — recept za gospodarski kolaps.
Kritičari ga optužuju da time potkopava zajedničku politiku EU-a prema Rusiji, ali ono što rijetko spominju jest činjenica da je većina europskih država godinama živjela upravo na tom istom modelu: jeftini ruski energenti održavali su konkurentnost europske industrije. Kada se ta osnova urušila, posljedice su postale vidljive i bolne.