Mnogi zadnjih dana intenzivno prate kretanje cijene nafte, no u međuvremenu događaju se stvari koje su zapravo veće i dugoročnije od toga. Efektivno zatvaranje Hormuškog tjesnaca pokreće cijeli lanac poremećaja koji daleko nadilazi dnevni skok cijene barela. Naime, kroz taj uski morski prolaz u prvoj polovici 2025. prolazilo je oko 20,9 milijuna barela nafte dnevno i 11,4 milijarde kubičnih stopa ukapljenog plina, što odgovara približno petini svjetske potrošnje naftnih tekućina i više od petine globalne trgovine LNG-om. No, što se događa kada tjesnac ostaje zatvoren? Što je s naftom? Skladištima i proizvodnjom? Upravo je taj gubitak "ritma" danas najvažniji ekonomski događaj u Zaljevu.
U prvim danima rata promet kroz tjesnac pao je za oko 80%, a oko 200 tankera ostalo je zarobljeno u Zaljevu. Među njima je i šezdesetak supertankera, otprilike 8% svjetske nesankcionirane VLCC (Very Large Crude Carrier) flote. To je slika sustava koji je još fizički prisutan na karti, ali je poslovno i sigurnosno gotovo ugašen. Tu počinje manje vidljiv, ali opasniji dio priče. Naime, nafta se ne može beskonačno dugo zadržavati u naftnom polju, separatoru, cjevovodu i terminalu bez posljedica, a to je nešto na što su neki zaboravili misleći da ako se Hormuz "uskoro otvori" da će sve biti "po starom" - već sad je skoro sigurno da neće.