Još uvijek točimo gorivo kao da je sve pod kontrolom, dok iza (relativno) mirne cijene nestaju posljednje zaštite od velikog udara.
Onaj prvi šok iz ožujka sada kao da je već pomalo zaboravljen, a novo je stanje, kako to uvijek biva nakon nekog razdoblja krize, normalizirano. Na benzinskoj postaji rat izgleda kao udaljena televizijska slika. Natočimo gorivo i idemo dalje, umorni od upozorenja da će "nova eskalacija na Bliskom istoku pogoditi i nas". Pa ipak, tankeri su u plamenu. Možda je, pomislimo, svjetska ekonomija naučila živjeti s tim?
Ali između sustava koji podnosi udarce i sustava koji preživljava na račun sutrašnje sigurnosti postoji, nažalost po sve nas, velika razlika. Ukratko, dopustiti da nam "normalizacija" postane navika možda znači da nas uskoro čeka neugodno buđenje. Jer stvari ponovno klize s lošega (koje samo po sebi također nije održivo) na gore.