Američki LNG plin potiskuje klimatsku osviještenost, guši planove za čistu energiju i dovodi Europu u još dublji vazalni odnos

U godinama prije ruskog napada na Ukrajinu diljem Europe u uzletu je bio pokret koji je paralelno radio na osvještavanju o klimatskim promjenama i zagovarao kraj uporabe fosilnih goriva. Države, čak i one koje uvelike ovise o fosilnim gorivima, čvrsto su stale iza tih ideja najavljujući velike i skorašnje promjene. Odlazak od fosilnih goriva - nafte i plina - i prebacivanje u novu eru Europe koja će biti pogonjena čistom i obnovljivom energijom.

Neki su pak već i tada slutili da bi taj veliki naglasak na odvajanju od fosilnih goriva mogao imati nekakve veze s europskom (ali ne samo europskom) željom da se drastično smanji ovisnost o Rusiji jer Rusija je dugi niz godina bila glavni izvor europske energije.

Samoj Europi, barem u onom ekonomskom smislu, to nije bilo loše jer jedino iz Rusije su mogli dobivati energiju po takvim financijskim uvjetima, zahvaljujući razvijenoj infrastrukturi i dugogodišnjoj suradnji. Svi drugi alternativni centri opskrbe su daleko, a nerijetko se energenti moraju dovoziti morem, ili su pak u nestabilnim zonama Bliskog istoka, a sve to povećava troškove i konačnu cijenu. Dok je pak istok Europe bio miran, što nažalost više nije slučaj, Europa je mogla računati na stalnu opskrbu po dobroj cijeni što joj je pak odgovaralo za razvoj vlastite industrije, naročito velikih igrača kao što je Njemačka. Zato je Njemačka i imala plan dodatno se povezati s ruskim energentima kroz plinovod Sjeverni tok 2, ali znamo kako su ti planovi na kraju završili - doslovno na dnu (Baltičkog) mora.

Odvojiti Europu od Rusije nije bilo lako iako je SAD sustavno radio na tome upozoravajući, sve oštrije, da Europa previše ovisi o Rusiji da to postaje neprihvatljivo. I pitanje je kako bi i kada bi Europa dosegla ovu razinu napuštanja stare energetske paradigme da se nije dogodilo ono što još traje.