U luci daleko od Pariza jedna je eksplozija razotkrila koliko brzo velika načela nestaju kad se sudare s državnim interesima.
U svijetu koji je navikao da američke flote određuju granice moći, Peking je poslao poruku da se pacifička ravnoteža više ne stvara samo u Washingtonu.
Kad zemlja koja je Europu učila stabilnosti počne pucati po šavovima, ostatak kontinenta više nema luksuz promatrati sa strane.
Kad sustav ruši kandidata zbog skandala, čak i ako su stvarni, vrijedi pitati što je taj kandidat govorio da ga je postalo nužno rušiti.
Russell i Einstein nisu pisali samo svojoj epohi. Njihov manifest i danas zvuči kao pitanje koje čovječanstvo izbjegava.
Nije najstrašnije kad imperij viče. Strašnije je kad se nakon toga svi za stolom nasmiješe i prave da su čuli diplomatski ton.
Diplomacija je od početka bila samo predah. Trump i dalje ne zna što bi s ratom, ali Izrael zna - ne dozvoliti Americi izlazak.
Popločati svijet s data centrima je opsesija koja nadilazi žudnju za profitom, to prerasta u antagonizam prema sporoj i nesavršenoj evoluciji čovjeka.
Povijest voli pobjednike prikazivati kao sudbinu. U stvarnosti, katkad ih od propasti dijeli tek trenutak tuđeg oklijevanja.
Ukrajina je stvorila važnu polugu uzvraćanja udarca, ali Zelenski je u krivu ako misli da će to natjerati Rusiju da zaustavi rat. Dogodit će se suprotno.
Napadi od sjevera do juga Malija nisu samo sigurnosna kriza, nego bitka za kraj jedne epohe u kojoj se Sahel odvaja od starog poretka.
Prije nego što su algoritmi počeli upravljati našim životima, jedna je država pokušala smisliti kako bi tehnologija mogla služiti radnicima.
Dok su europske prijestolnice još brojale krize, na drugom kraju svijeta rat je već učio ljude kako izgleda 20. stoljeće.
Kad se palače počnu bojati siromašnih, stari duhovi opet izlaze iz podruma američke politike, spremni za novu službu, prvo umišljenu, zatim i stvarnu.
U tišini nakon rata Iran ispraća svog ubijenog vođu kao simbol državne postojanosti, povijesne boli i zavjeta koji neće nestati.
Kad institucije prestanu proizvoditi red, i najteža prošlost može se vratiti kao obećanje sigurnosti za iscrpljeno društvo.
Bio je učenik Freuda, saveznik revolucije i neprijatelj poslušnosti. A onda je povjerovao da je pronašao energiju života.
U jednom hladnoratovskom trenutku činilo se da se budućnost može iskopati detonacijom... pod uvjetom da nitko ne pita kamo odlazi prašina ni što je u njoj.
Dok je fokus javnosti i dalje na ruskoj pozadini, na istoku se odvija sporiji, ali presudniji proces — urušavanje ukrajinskog obrambenog pojasa.
Savez koji su mnogi već otpisali vraća se kao ratni stroj novog doba, s kontinentom u ulozi logističke baze i političkog pokrića.
