Trumpova izjava u Ankari da je primirje s Iranom za njega "gotovo" očito zatvara jednu fazu rata i otvara novu, opasniju. "Vrijednost" te izjave leži u tome što razotkriva karakter cijelog dosadašnjeg procesa. Primirje se sve jasnije pokazuje kao operativni predah, kao prostor u kojem Washington testira granice iranske izdržljivosti, obnavlja vojni pritisak, uvodi dodatne ekonomske poluge i priprema novu rundu eskalacije pod uvjetima koje može predstaviti kao odgovor na iransku "provokaciju". U takvom scenariju diplomacija postaje taktička pauza unutar rata, ono što je vjerojatno i bila od samog početka.
Američki narativ sada se gradi oko Hormuza i napada na tankere. Washington tvrdi da je Iran prekršio dogovor napadima na komercijalne brodove, a zatim vlastite udare predstavlja kao kaznenu mjeru i obranu slobodne plovidbe. Ta fraza, "slobodna plovidba", u američkom strateškom jeziku uvijek je značila ponajprije pravo imperija da određuje pravila prostora kroz koji prolazi energija svijeta. Ali Hormuz je sada ujedno i posljednja velika karta koju Iran može držati u rukama kad se protiv njega pokrenu bombardiranja, sankcije, sabotaže i pokušaji političkog rušenja.
Iran u ovoj fazi nastavlja rat pod iznimnim unutarnjim teretom. Zemlja je u danima žalovanja i pogrebnih ceremonija za ubijenog ajatolaha Alija Hamneija, što američko-izraelskim udarima daje dodatnu simboličku brutalnost. U teheranskoj političkoj kulturi takav trenutak traži dostojanstvo, okupljanje i demonstraciju kontinuiteta države. Nakon žalovanja, a možda već i tijekom njega, uslijedit će još teža faza. Iran mora pripremiti nastavak rata u kojem svaka odluka nosi opasnost šireg požara, ali i svako povlačenje može biti protumačeno kao poziv na novu agresiju.
Iran želi dokazati da Hormuz više ne može funkcionirati kao prolaz pod američkim sigurnosnim kišobranom i izvan iranske volje. Washington pak mora spriječiti upravo tu poruku jer bi njezino prihvaćanje značilo priznanje da jedna regionalna sila može ograničiti američku sposobnost upravljanja ključnom energetskom arterijom. Za američku globalnu moć to je opasniji presedan od bilo koje pojedinačne raketne razmjene.