Šest dana dijeli dvije slike američke moći. U prvoj ministar financija Scott Bessent pred kamerama proglašava "ekonomski Dan D" protiv Irana i obećava povijesnu izolaciju. U drugoj američke snage gađaju otok Larak, Iran uzvraća napadima na američke baze u Jordanu, a Donald Trump objavljuje računalno generirani prizor razaranja naftnog središta Kharg – napada koji ne samo da se nije dogodio nego i nekoć strašni imperij srozava na razinu internetske zezancije. Iza kulisa velike predstave nešto se opasno lomi, kao da scenarij uopće ne postoji, a glavni se akter oslanja isključivo na improvizaciju.
Pentagon tvrdi da su iranske snage na Laraku pripremale "rakete s morskim minama" za Hormuški tjesnac pa je izvedena "ograničena i precizna" akcija. Javnosti nisu ponuđeni detalji koji bi to objašnjenje učinili provjerljivim. Važnija je šira kronologija. Bio je to prvi poznati američki napad na Iran od kraja srpnja, izveden nakon nekoliko tjedana tijekom kojih je Washington vojnu prisilu pokušao zamijeniti ekonomskom. Mjesec nelagodne tišine nije bio put prema miru, dakako, nego pokus: može li se Iran slomiti bez novih bombi? Povratak bombi sugerira da se odgovor Bijeloj kući nije nimalo svidio.