Donald Trump je na Mount Rushmoreu izveo možda najčišći oblik političkog teatra svoje druge predsjedničke ere. Ispod kamenih lica Washingtona, Jeffersona, Lincolna i Theodorea Roosevelta, pred kulisom koja sama po sebi sugerira monumentalnost američkog mita, obilježavanje 250 godina neovisnosti pretvorio je u govor o neprijatelju. Amerika je, po njemu, najstarija republika, najuspješnija zemlja u povijesti, najslobodniji narod na Zemlji, "čudo" pod Bogom i jedina civilizacija koja je, kako tvrdi, svijetu dala toliko dobra. U takvoj mitologiziranoj slici svaka kritika poretka lako postaje svetogrđe.
Središnji dio govora počivao je na stvaranju prijetnje za sadašnjost. Trump je ustvrdio da se u Americi obnavlja "komunistička prijetnja", uključujući i među novopridošlima koji navodno prihvaćaju ideje suprotne američkom načinu života. Odmah je tu retoriku povezao s migracijama i sugerirao da komunizam u SAD dolazi kao strano tijelo koje se može protjerati preko granice. To je stara američka formula, od prvih crvenih panika do McCarthyja, uvijek korisna kada se klasno nezadovoljstvo želi prevesti u strah od uljeza.