U Londonu je 9. srpnja 1955. objavljen jedan od najneobičnijih dokumenata Hladnog rata. Nije ga napisao general, predsjednik ni obavještajac. Napisali su ga ljudi koji su bolje od većine razumjeli što će se dogoditi kada se apstraktna jednadžba pretvori u vatrenu kuglu. Bertrand Russell, britanski filozof i matematičar, stajao je pred novinarima u Caxton Hallu i čitao upozorenje koje je nosilo i ime Alberta Einsteina, njemačko-američkog fizičara koji je tada već nekoliko mjeseci bio mrtav. Bila je to poruka iz svijeta znanosti, ali i gotovo posmrtna poruka iz savjesti 20. stoljeća.
Einstein je manifest potpisao 11. travnja 1955., samo tjedan dana prije smrti. Russell je kasnije zapisao da je vijest o Einsteinovoj smrti čuo u avionu, na putu iz Rima u Pariz, uvjeren da mu se plan raspada. Ipak, u pariškom hotelu čekalo ga je pismo u kojem je Einstein kratko potvrdio da je spreman potpisati njegovu izjavu.
Russell–Einsteinov manifest nastao je u trenutku kada se Hladni rat prestajao doimati kao politička napetost, a počinjao izgledati kao tehnički problem preživljavanja vrste. Bombardiranja Hirošime i Nagasakija dogodila su se deset godina ranije, ali su i dalje djelovala kao uvod, ne kao vrhunac.
U međuvremenu, hidrogenska bomba promijenila je mjerilo katastrofe. Američki test Castle Bravo na atolu Bikini 1954. imao je snagu od 15 megatona, više nego dvostruko veću od očekivane, i rasuo radioaktivni materijal po tisućama četvornih kilometara Pacifika. Stanovnici obližnjih atola bili su izloženi zračenju, a japanski ribarski brod Daigo Fukuryū Maru, poznat kao Lucky Dragon, postao je plutajući dokaz da radioaktivni oblak ne želi biti obuzdan.