U jednoj sobi u Santiagu budućnost je, barem na trenutak, izgledala kao da je netko spojio socijalistički kongres, kontrolni centar svemirske misije i vrlo ambiciozan salon namještaja iz 1972. godine.
Sedam bijelih stolaca od stakloplastike, narančasti jastuci, gumbi ugrađeni u naslone za ruke, ekrani na zidovima. Nije bilo stolova. Nije bilo papira. Birokraciji je, dakle, oduzet njezin najdraži narkotik. Ta soba nije bila scenografija za Zvjezdane staze, nego srce Projekta Cybersyn, čileanskog pokušaja da država dobije nešto nalik živčanom sustavu.
Poštovani, za nastavak čitanja potrebna je pretplata
Izaberite jednu od ponuđenih opcija: