NATO "restauracija" dolazi u trenutku kad se činilo da je atlantski poredak ušao u fazu dugog raspadanja, možda čak i nepovratnog. No, summit u Ankari, zakazan za 7. i 8. srpnja, prema već usuglašenom tekstu deklaracije na razini veleposlanika, trebao bi poslati upravo suprotnu poruku. Američki predsjednik Donald Trump, zajedno s ostalim čelnicima Saveza, trebao bi - kako se navodi - potvrditi "čeličnu predanost" članku 5. Washingtonskog ugovora, onoj formuli koja desetljećima stoji u središtu NATO mitologije i prakse, prema kojoj se napad na jednu članicu smatra napadom na sve.
Simbolika je snažna. Trump je mjesecima udarao po NATO-u, prijetio napuštanjem Saveza, ismijavao europske članice zbog obrambene potrošnje i otvarao sukobe s onima koji su još donedavno vjerovali da je američka zaštita dio trajne geopolitičke arhitekture. Još je važnije što se sve događa nakon američko-izraelskog rata protiv Irana, nakon otvorenih prijetnji Danskoj oko Grenlanda, pritisaka čak i na Kanadu i nakon agresivnog nastupa prema Venezueli. Trumpova administracija krenula je u novi mandat s ambicijom da američku moć demonstrira samostalno, brutalno i bez suvišnog savjetovanja s europskim saveznicima. Ankara sada pokazuje da je i takav unilateralizam naišao na granice.