Zamislimo brazilsku kompaniju koja kupuje strojeve iz Južne Koreje. Kredit joj u dolarima odobrava londonska podružnica japanske banke. Ni kupac, ni prodavatelj, ni banka, ni mjesto na kojem je posao zaključen nisu američki. Ipak, cijena je u dolarima, dug se vraća u dolarima, a kamatni rizik na kraju ovisi o odlukama američke središnje banke.
Odakle su ti dolari došli?
Najlakše je zamisliti da su prethodno stigli iz SAD-a. Ponekad jesu. No tu intuicija počinje varati. Globalni dolarski sustav odavno je postao nešto mnogo neobičnije od mreže kroz koju američki novac jednostavno putuje prema ostatku svijeta. Ogroman dio dolarskog svijeta postoji izvan same Amerike, po pravilima koja većina njegovih korisnika nikada ne vidi.
Tu počinje priča o eurodolaru (koji nema veze s eurom, a sve manje i s Europom).