Nagrada Navi Pillay neće sama donijeti pravdu Gazi, ali pokazuje da se urušava mehanizam kojim se svaka ozbiljna kritika nekoć ušutkivala.
Izraelsko ministarstvo vanjskih poslova na dodjelu Nobelove nagrade Navi Pillay nije odgovorilo nekakvim protuizvještajem niti je pokazalo što je u nalazima njezine komisije navodno netočno. Umjesto toga, posegnulo je za "krvnom klevetom", "najvećom laži 21. stoljeća" i Josephom Goebbelsom koji "plješće iz pakla". Ružnoća tog napada nije samo u rječniku. Ona je u poruci da svatko tko pokuša Izrael podvrgnuti pravilima koja vrijede za druge mora, ispada, biti smješten ravno među naciste. To, dakako, nije obrana države – to je tantrum i zahtjev da se jedna država trajno izuzme od suda svijeta.
Ipak, iza tog gnjeva nazire se nešto za izraelski desničarski sustav još neugodnije od Nobelove medalje – stari mehanizam, na koji su se tako dobro navikli, više ne radi kao prije. Donedavno je kritičara izraelske politike bilo dovoljno proglasiti rubnim radikalom, antisemitom ili simpatizerom Hamasa. Rasprava bi redovito završila prije nego što bi započela. Danas Nobelovu nagradu za mir dobiva žena koja je vodila UN-ovu komisiju koja je nakon opsežne istrage zaključila da je Izrael u Gazi počinio genocid. Ista je komisija utvrdila i Hamasove ratne zločine 7. listopada, što prilično ozbiljno potkopava karikaturu Pillay kao "propagandistice terorizma". To nije pravomoćna presuda Međunarodnog suda pravde, ali nije ni objava nekog anonimnog profila na društvenoj mreži. Izraelski gnjev sada pokazuje da se vlasti ne mogu nositi sa zaključcima komisije, ali i da možda osjećaju kako su ti zaključci točni. Napad je uvijek bio najbolja obrana.