
Drakula nikada ne ide na posao. Ne vidimo ga kako ujutro, s podočnjacima i lošom kavom iz pekare (iako, kako koja) žuri na sastanak. Ne proizvodi ništa, ne popravlja ništa, ne izmišlja ništa. Njegova je genijalnost mnogo starija i mnogo hladnija: on posjeduje.
Posjeduje dvorac, titulu, zemlju, vrijeme, tijela drugih ljudi i, što je najvažnije, sposobnost da iz svega toga još uvijek izvlači život. U tom smislu, grof Drakula nije samo čudovište iz gotičke književnosti. On je najpošteniji portret rentijera koji je viktorijanska mašta uspjela izmisliti – mrtav čovjek koji vječno živi od tuđe krvi.