Malo tko je vjerovao da bi Krim, glavni ruski trofej, mogao postati ranjiva točka, no ključne opskrbne linije sada su pod sve jačim pritiskom.
Može li Ukrajina dobiti rat? Odgovor ovisi o tome što uopće nazivamo pobjedom. Ako se pod tim misli na brzi marš ukrajinske vojske prema Sevastopolju, slom ruske države i povratak na granice iz 1991. u jednoj velikoj završnoj ofenzivi, takav scenarij i dalje pripada prostoru nečijeg optimizma, ali manje konkretne strategije. Ako se, pak, pobjeda definira drukčije – kao sposobnost Ukrajine da Rusiji dugoročno onemogući ostvarenje glavnih ratnih ciljeva, da okupaciju učini "preskupom", logistički nesigurnom i politički sve neugodnijom – tada Kijev danas ima puno jasniju teoriju nego prije godinu ili dvije.
Prvi put od početka ruske invazije, i to već neko vrijeme, Ukrajina djeluje kao strana koja je oblikovala koherentnu strategiju. Ne oslanja se više primarno na frontalni proboj, kakav se pokazao tragično skupim u neuspjeloj ljetnoj protuofenzivi 2023. Umjesto toga fokusirana je na "stratešku neutralizaciju" ruske vojne moći: udare po rafinerijama, skladištima goriva, proizvodnji preciznog oružja i elementima koji povezuju rusku prisutnost na Krimu i jugu Ukrajine. No mogu li tu "debelu poveznicu" zaista i slomiti?