Trumpov ratni model vraća se prema staroj računici carstva: centar upravlja vatrom, periferija daje vojnike. Khrag je meta i totalni rizik.
Kharg nije prvi put postao poluga kojom velika sila želi prisiliti Perziju, odnosno današnji Iran, na političko povlačenje. Britanija je otok okupirala 1838. i ponovno 1856. godine radi pritiska na Teheran u sukobima oko Herata. Gotovo dva stoljeća kasnije Donald Trump govori o njegovom zauzimanju, nalaže vojsci da poštedi naftu i ostavlja otvorenom kopnenu operaciju. Tehnologija je nova, prizor star: ratni brodovi pred obalom, strateški otok kao zalog i prirodno bogatstvo kao nagrada. Imperijalizam se nije vratio, samo je odstranio diplomatsku zavjesu.
Najviše otkriva izjava da je "ponekad potrebna kopnena kampanja", ali da postoje "drugi ljudi koji će je provesti za nas". Tu još nema dokaza da je već izdana zapovijed za desant niti da postoji dogovorena koalicija. Trump nije imenovao nijednu državu ili vojsku. Ipak, opisao je poželjnu "podjelu rada" – SAD osiguravaju bombardere, brodove, satelite, obavještajne podatke i protuzračnu zaštitu, dok netko drugi daje pješaštvo, preuzima okupacijske gubitke i čuva osvojeno. To ne bi bio rat bez Amerike, nego američki rat s tuđim tijelima na zemlji. Nešto što bi moglo redefinirati pojam "modernog ratovanja"? Pogotovo ako Ukrajinu ubacimo u priču.