Kad njemački Der Spiegel, jedan od onih medija koji za sebe rado podrazumijevaju etiketu ozbiljnosti, podnaslov svoje velike istrage o Rusiji i Kini otvori sintagmom "Nova osovina zla", čitatelj već zna da ulazi u prostor u kojem se analiza i moralna mobilizacija opasno preklapaju.
Dakako, "Osovina zla" nije ni nov ni neutralan pojam; to je ideološki slogan s početka američkog "rata protiv terora", izraz koji je služio manje razumijevanju svijeta, a više pripremi javnosti za nove vojne agresije i političke avanture. Šteta, jer tema je doista važna. Ako se želi razumjeti rat u Ukrajini, industrijski opstanak Rusije pod sankcijama, buduća kriza oko Tajvana i nastanak novog blokovskog poretka, pitanje rusko-kineske vojne suradnje ne može se svesti ni na zapadnu propagandu ni na kineske diplomatske demantije. No pogledajmo ipak temu iznova i zasebno, uz nužno čitanje između redaka.
Najjednostavniji odgovor na pitanje koliko Kina pomaže Rusiji u ratu protiv Ukrajine mogao bi se ovako sažeti: više nego što Peking želi priznati i drugačije nego što bi zapadna ratna retorika htjela prikazati. Kina Rusiji, koliko je poznato, ne šalje otvoreno tenkove, avione i rakete s kineskim oznakama. No suvremeni rat ne vodi se samo topništvom, nego i čipovima, optikom, strojevima, dronovima, industrijskom elektronikom, obukom, financijskim kanalima i neprekidnom sposobnošću da se popune praznine koje stvaraju sankcije. U tom smislu kineska pomoć Rusiji nije pomoć u starom smislu isporuke gotovih divizija, nego održavanje ratne sposobnosti jedne velike sile.
Der Spiegel, zajedno s ruskim istraživačkim portalom The Insider i francuskim Le Mondeom, tvrdi da je dobio uvid u dokumente koji pokazuju "znatno dublju rusko-kinesku vojno-tehničku suradnju" nego što je dosad bilo javno poznato. Prema tim tvrdnjama, u prosincu 2024. u Jekaterinburgu je održan zatvoreni Rusko-kineski forum za vojnu tehnologiju, s desecima visokih predstavnika vojske, državnih agencija i obrambene industrije. Sudionicima je navodno bilo zabranjeno govoriti o sadržaju sastanka, a materijali su morali biti vraćeni po završetku foruma. Takvi detalji, naravno, sami po sebi ne dokazuju sve što se u tekstu njemačkog lista sugerira, ali ukazuju na nešto što je i bez procurjelih dokumenata već bilo vidljivo — Moskva i Peking sve više razmišljaju o ratu, tehnologiji i Zapadu kao o povezanim pitanjima.