Povijest ponekad ne treba zavjeru da bi izgledala unaprijed napisana: dovoljan je datum, golema zgrada i šezdeset godina tišine.
U ratom razorenom gradiću dvije su delegacije ušle na suprotna vrata, a iz iste prostorije izišle u posve drukčiju Europu.
Prije nego što su računalne pogreške postale nevidljive, jedan se kvar mogao izvući pincetom, zalijepiti u dnevnik i sačuvati za povijest.
Dok je svijet učio živjeti s nuklearnom prijetnjom i ratom bez kraja, jedna televizijska serija pozvala nas je da povjerujemo u bolju verziju čovječanstva.
Nova Europa stvorila je čovjeka kojeg nijedna država nije poznavala – a onda shvatila da mu ipak nekako mora stati na kraj.
Jedan dokument iz 1479. pokazuje koliko je Europa bila spremna prisvajati svijet - čak i onda kada još nije znala što se u njemu nalazi.
NASA je očekivala kemijsku tišinu ili jasan znak života. Dobila je nešto mnogo neugodnije - rezultat koji je mogao značiti oboje.
Na jednom kraju Azije slavila se konačna pobjeda. Na drugom su pobjednici već otkrivali koliko su njihove riječi o slobodi snažne i baš po njih opasne.
U nekoliko sati srušena je monarhija, ali prava pogreška dogodila se drugdje: oni koji su mogli intervenirati zaključili su da ne moraju.
Europa je već naučila ubijati strojnicama i iz zraka. Ipak, na istoku su tisuće ljudi još uvijek vjerovale brzini konja i sablje.
Njegovi su vlasnici kopali tajni metro, država im je spaljivala primjerke, a između toga časopis je promatrao rađanje modernog svijeta.
Rat je proglašen neprihvatljivim. Države su potpisale, diplomati nazdravili, a povijest je već pripremala vrlo neugodan demanti.
Ruski stožer gubio je vlastitu vojsku, njemački je čitao njegove poruke, a iz vojne pobjede počela se rađati politička legenda.
Dok su generali gledali prema Rajni, u Parizu se odlučivalo tko će nakon Nijemaca vladati Francuskom – i tko će smjeti potpisati pobjedu.
Dok je vlast bježala, američka državna stvarnost završila je na klimavim kolima - i gotovo se rasula po cesti prije nego što je stigla na sigurno.
Prije krađe bila je remek-djelo. Nakon krađe postala je mit - jer ponekad ništa ne privuče pogled svijeta kao ono čega odjednom nema.
Saddam je računao na slomljenog protivnika. Umjesto toga otvorio je rat koji će progutati stotine tisuća života i promijeniti cijelu regiju.
Na jednoj francuskoj plaži saveznici su u nekoliko sati otkrili koliko malo znaju o ratu koji će dvije godine poslije morati dobiti.
Jedna pogrešna procjena mogla je pretvoriti nekoliko minuta nasilja u novi korejski rat — i upravo zato ova priča i danas djeluje nestvarno.
U Peenemündeu se nije odlučivalo samo o ratu protiv Britanije, nego i o tome tko će prvi ovladati tehnologijom budućnosti.
