Trinaest godina prije nego što će genovski pomorac Kristofor Kolumbo ugledati kopno na zapadu, dvije su europske krune već pokušale odlučiti komu pripada ono što ondje, možda, postoji. Nisu znale kolik je Atlantik. Nisu znale gdje završava Afrika, a o američkom kontinentu nisu imale pojma. Ipak, 4. rujna 1479. u portugalskom Alcacovasu njihovi su izaslanici počeli dijeliti prava na otoke, obale i buduća otkrića. Neznanje je bilo golemo. Samopouzdanje još veće.
Zbog toga Ugovor iz Alcacovasa nije tek manje poznati uvod u slavni Tordesillas. Bio je to rani nacrt imperijalne ideje prema kojoj karta može biti prazna, a ipak već podijeljena! Još nema obale, ali postoji monopol. Nema pouzdanih koordinata, ali postoji pravni jezik koji govori o zemljama pronađenima i onima koje će tek biti pronađene. Doba otkrića, drugim riječima, nije počelo samo s pomorcima. Počelo je i s bilježnicima koji su uspjeli stići do horizonta, a da nisu napustili sobu.