Na današnji dan, 26. kolovoza 1914., počela je bitka koja je najprije uništila jednu vojsku, a zatim prisvojila uspomenu na jedan sasvim drugi rat. Tannenberg iz 1914. nije se zapravo vodio kod Tannenberga. Glavnina sukoba odvijala se bliže Allensteinu, današnjem poljskom Olsztynu, ali vojna geografija bila je preslaba za političku dramaturgiju. Pobjednicima nije trebao samo naziv mjesta. Trebao im je odgovor na poraz koji je njemačka nacionalna uspomena pamtila čak pet stoljeća...
Dok su ruski vojnici iscrpljeni napredovali kroz šume i između jezera Istočne Pruske, njemački je stožer čitao njihove zapovijedi gotovo kao jutarnje novine. Ruske radiopostaje slale su ključne poruke otvorenim tekstom, a njemačke su željeznice premještale korpuse brže nego što je rusko zapovjedništvo uspijevalo utvrditi gdje su mu vlastite postrojbe. Kada se obruč zatvorio oko Druge armije ruskog generala Aleksandra Samsonova, ostalo je još samo proizvesti heroje i pobjedi dati ime dovoljno staro da izgleda kao sudbina.
Prvi svjetski rat tada nije trajao još ni mjesec dana. Njemačka je glavninu snaga poslala prema Francuskoj, računajući da će se golemo Rusko Carstvo mobilizirati sporo. Rusija je ipak krenula ranije nego što se očekivalo, dijelom kako bi smanjila pritisak na Francuze. U Istočnu Prusku ušle su dvije vojske. Prvom je zapovijedao ruski general Pavel Rennenkampf, koji je nastupao sa sjeveroistoka. Druga, pod Samsonovom, prodirala je s juga. Na karti su izgledale kao kliješta koja će stisnuti njemačku Osmu armiju. Na terenu su to bile dvije odvojene mase vojnika, razvučene po lošim cestama i međusobno razdvojene Mazurskim jezerima.
Nakon ruskog uspjeha kod Gumbinnena 20. kolovoza, njemački zapovjednik Maximilian von Prittwitz izgubio je živce i predložio povlačenje iza Visle. Berlin ga je smijenio. Na istok je poslan 66-godišnji umirovljeni pruski general Paul von Hindenburg, a uz njega njemački general Erich Ludendorff. Kasnija legenda prikazivala ih je kao dvojicu genija koji su stigli u posljednji trenutak i jednim pogledom shvatili cijelu bitku. Stvarnost je bila manje romantična. Njemački stožerni časnici, osobito Max Hoffmann, već su pripremali premještanje snaga protiv Samsonova.