U 3 sata po Greenwichu 20. kolovoza 1988. duž iransko-iračke bojišnice stupio je na snagu prekid vatre. UN-ovi promatrači dobili su zadaću nadzirati tišinu između dviju iscrpljenih država. Za rat koji je počeo obećanjem brze pobjede nije bilo pobjedničke parade ni neprijateljske prijestolnice nad kojom bi se podigla zastava. Nakon gotovo osam godina karta je izgledala gotovo isto. Groblja nisu.
Upravo zato taj rat danas često nestaje iza formule o "dvjema stranama" koje su se uzajamno iscrpile. Ne, nije naprosto izbio iz vakuuma. Dana 22. rujna 1980. Irak je bombardirao iranske aerodrome i pokrenuo kopnenu invaziju. Granični sporovi i revolucionarna retorika iz Teherana jesu stvorili napetu atmosferu, ali iračke su postrojbe te koje su prešle međunarodnu granicu. Tek je 1991. glavni tajnik UN-a Javier Perez de Cuellar zaključio da se napad na Iran nije mogao opravdati Poveljom UN-a i da je za sobom povlačio odgovornost Iraka za sukob.