Dobrodošli na advance.hr!
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), no isključivo za funkcionalnost samih stranica (ovdje nema prikupljanja Vaših podataka za nikakve marketinške agencije). Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), no isključivo za funkcionalnost samih stranica. Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Slažem se s uvjetima korištenja

D. Marjanović

pretraživanje - pokretanje
napredna pretraga
Samo egzaktan termin: Datum od: do: Traži u: Sortiraj prema:
Pronađeno tekstova:

Kamo ideš, Ameriko? Dvije stranke biznisa i zapaljiva politička korektnost vode u kaos: Ako pritom ukinu i policiju slijedi barbarstvo - na kraju će i elita otići ostavljajući zemlju da se guši u stvorenim kontradikcijama

Američki filozof i crnački aktivist, Cornel Ronald West, u jeku eskalacije prosvjeda nakon ubojstva Georgea Floyda gostovao je na CNN-u te pritom podsjetio na nešto što mnogi brzo zaboravljaju - problemi crnačke zajednice u Americi nisu od jučer, kao ni policijska brutalnost, a SAD je imao predsjednika crnca u dva mandata. I u ta dva mandata situacija se nije popravila, pogoršala se.

22. lipnja 1982: "Božja ruka" i "Gol stoljeća" - povijesni trenuci nogometa u kontekstu veće priče: Zašto je četvrtfinalna utakmica između Argentine i Engleske bila veća od sporta? O ratu, hunti, grotlu Mexico Citya i neponovljivom Maradoni

Sportski teren trebao bi biti slobodan od politike, najčešće i jest, no ponekad se stvari tako "poslože" da utakmica može postati puno više od same utakmice, ona poprima jednu veću simboliku, prerasta u ekstenziju ranijeg sraza i samim time ulozi postaju kudikamo veći. Na današnji dan, 22.

Priča o sukobu na vrhu svijeta koji opet vrije: Kina i Indija već su ratovale oko njega, a možda će i opet - Zašto je sporni Aksai Chin teritorij tako bitan?

Aksai Chin je krajnje nepristupačan prostor. Na oko 5,000 metara nadmorske visine, gotovo uvijek pod snijegom, čak i za vrijeme ljetnih mjeseci, nije baš neko "zanimljivo" mjesto - smješten kod Himalaja i planinskog lanca Karakoram, ni kroz cijelu ljudsku povijest ovdje se nitko nije previše zadržavao, tek poneka karavana na jakovima.

Tempiran kao i Woodward, samo opasniji: John Bolton sada uzvraća udarac, ali dan kada ga je Trump "najurio" i dalje je najpozitivnija stvar cijelog njegovog mandata

Bivši Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton dobio je svojih "5 minuta", svoju priliku da bivšem šefu uzvrati udarac nakon što ga je ovaj najurio s radnog mjesta, a kao "oružje osvete" odabrao je - knjigu. Dakle, taktički nastavlja tamo gdje je stao Bob Woodward kada je prije dvije godine (tada pred američke izbore za Kongres) objavio knjigu "Strah: Trump u Bijeloj kući".

Šangajski pakt "za racionalniji i pravedniji svjetski poredak" - Priča o organizaciji koja je spriječila američku globalnu dominaciju čuvajući vrata Euroazije, a sada se sprema krenuti dalje

Geopolitika, u onoj krajnjoj liniji, odlazi do gotovo "stripovskih" ambicija. Ona je prisutna u svakom dijelu svijeta, svakoj regiji, svaki "kutak" se geopolitički procjenjuje, ali na zadnjoj instanci dolazimo i do pojma globalne dominacije kao konačnog cilja i ambicije.

Nose havajske košulje i pojavljuju se na američkim prosvjedima naoružani do zuba: Tko su "Boogaloo dečki"? Ima rasista, i neo-nacista, a većinom su ekstremni libertarijanci, preziru ulogu države, i nadaju se Drugom američkom građanskom ratu

Ovih dana bilo je dosta govora o ljevičarskim prosvjednim skupinama u SAD-u, uključujući tzv. ANTIFA, kao i okupaciju gradske četvrti u Seattlu (vidi: Izbila je ljevičarska pobuna u gradu Seattle), no u isto vrijeme spominje se još jedna skupina, na drugom kraju političkog kompasa - desničarska bjelačka organizacija pod nazivom "Boogaloo pokret".

Izbila je ljevičarska pobuna u gradu Seattle: "Dobrodošli u Autonomnu zonu Capitol Hill, upravo napuštate teritorij SAD-a" - prosvjednici su okupirali policijsku postaju i gradsku četvrt, naoružane straže su na barikadama

I dok Amerika nastoji odgonetnuti tko su mirni prosvjednici, tko izgrednici, je li ANTIFA mit ili stvarnost, i tko podupire koga, nešto zanimljivo događa se u američkom gradu na krajnjem sjeverozapadu zemlje, u kultnom Seattleu. Kultnom s razlogom - grad je to veličine Zagreba, oko 700,000 stanovnika, smješten u saveznoj državi Washington (ne brkati istu s glavnim gradom "DC" koji je smješten skoro 4,000 kilometara istočnije), za koji znamo jer je iz istog potekao zvuk koji pamtimo - zvuk kao što je gitara Jimija Hendrixa i cijela grunge invazija koja je obilježila 90-e godine (Nirvana, Pearl Jam, Soundgarden...

Ništa još nije gotovo: Egipatski tenkovi gomilaju se na granici s Libijom - je li Sisi spreman za rat s Erdoganom? "Najveća vojna baza na Bliskom istoku" izgrađena je upravo s tim ciljem

Turski predsjednik Erdogan je bez sumnje ostvario kolosalnu geopolitičku pobjedu pred brojnim rivalima kada su libijske GNA snage uz tursku pomoć nedavno slomile 14 mjeseci dugu opsadu glavnog grada Tripolija. Svog saveznika - čim je taj saveznik pristao na sporazum o "mostu preko Mediterana" (vidi: Turska šalje vojsku u Libiju, ali to je tek dio jedne puno opasnije ambicije "širenja" turske granice sve do Afrike) - Turska je podigla skoro iz mrtvih jer da nije bilo turske intervencije krajem prošle godine gotovo je sigurno da bi danas Khalifa Haftar slavio pobjedu u Tripoliju.

Uklanjanje spomenika kolonijalističkim masovnim ubojicama je ispravan čin: Ali pravda je još daleka - bivše kolonijalne sile i dalje surovo eksploatiraju Afriku namjerno ne dozvoljavajući joj da se razvije

Prosvjedi protiv rasizma proširili su se iz SAD-a na Europu, a kao što su se u Americi prosvjednici okomili na kipove ličnosti iz vremena poražene Konfederacije, tako je u Europi gnjev uperen prema spomenicima zločinaca iz mračnog doba europskog kolonijalizma. Vlasti nekoliko zemalja sada pak žurno uklanjaju neke spomenike prije no što isti ne postanu meta prosvjednika.

Ovo je Erdoganov geopolitički juriš: Odbacuje egipatsko-ruski mir u Libiji, otvoreno poručuje da želi Sirte, Jufru, naftu... a nakon tajnovitog razgovora o Libiji s Trumpom euforično najavio "novu eru američko-turskih odnosa"

Turski predsjednik Erdogan ističe kako je tijekom jučerašnjeg dana telefonski razgovarao s američkim predsjednikom Trumpom o aktualnoj situaciji u Libiji. Pritom je rekao kako su se "dogovorili oko nekih stvari" vezano uz Libiju - konkretne detalje nije otkrio, no očito je bilo govora o znatnom uspjehu pro-turskih GNA snaga koje su ovih dana nanijele niz poraza istočnim libijskim snagama pod vodstvom Khalife Haftara.

Počinje kritičan period - ili očekivanim putem ili putem Hondurasa i Bolivije: Može li usijana kriza u SAD-u završiti do nedavno nezamislivim - vojnim državnim udarom?

Iako se s vremena na vrijeme događaju veći prosvjedi i unutarpolitička previranja, generalno se može reći kako je SAD poprilično stabilna demokracija. Stabilnost se ovdje ogledava kroz određenu visoku predvidljivost samog demokratskog procesa - u Americi nema "iznenađenja", bar ne velikih, svake 4 godine se u Bijeloj kući zamjene ili ostaju Republikanci ili Demokrati i to je otprilike to, barem je tako bilo desetljećima.

Traju velike pripreme na sjeverozapadu Sirije, a prvi zračni napadi već su krenuli: Turska je Rusiji dala šamar u Libiji, hoće li Rusija sada uzvratiti udarac u Idlibu?

Tursko ministarstvo obrane potvrdilo je kako je najmanje jedan turski vojnik ubijen u petak, a dvojica su ranjena na prostoru sirijske sjeverozapadne provincije Idlib. U izjavi se navodi kako je turska vojska "identificirala ciljeve" iz kojih je vatra otvorena na turske vojnike te su odmah uzvratili paljbom po tim ciljevima.

Ova runda ide Turskoj: Pobjedom u Libiji Erdogan postaje novi gospodar istočnog Mediterana?

Nakon što je nakon 14 mjeseci završena bitka za Tripoli, okončana potpunom pobjedom GNA snaga i povlačenjem snaga s istoka koje predvodi Khalifa Haftar, oglasila se i Turska koja je uvelike pridonijela tome da snage iz Tripolija slome opsadu. Turski predsjednik Erdogan poručio je kako će Turska nastaviti te još i pojačati potporu za Libiju (odnosno centralne vlasti iz Tripolija) kako bi se aktualne vojne pobjede nastavile.

Jer Minneapolis nije Temišvar: Trump prelazi cestu kao Washington rijeku Delaware, koristi pobunu i poziva narod, prijeteći mu vojskom, da požele despota i kolektivni mazohizam - i možda mu i uspije

Amerika nakon tjedan dana revolta na ulicama svih njenih gradova koja drugim zemljama drži lekciju čim njihovi narodi pravdu počnu tražiti na ulici, takva Amerika izgleda kao da je potpuno izgubila doticaj sa stvarnošću kada njen državni tajnik, dok gore ulice od New Yorka do Los Angelesa, i dalje koristi svaku priliku kako bi kritizirao ponašanje Kine prema prosvjednicima u Hong Kongu. Bez obzira na upornost koju pokazuju Mike Pompeo i drugi, "Amerika koja drži lekciju" je stvar prošlosti, ali ne i "Amerika koja nameće lekciju", ona je i dalje tu, sada možda još snažnija no ikad.

Ovo može biti samo početak sukoba u Americi: Trump u bunkeru nalazi žrtveno janje po imenu ANTIFA - lov na vještice je poziv naoružanim radikalima da izađu na površinu i brane postojeći poredak

Dok Amerika gori njeno uspaničeno vodstvo nastoji pronaći krivca, a ako ga ne mogu pronaći (jer u ogledalo nisu voljni pogledati), onda će ga izmisliti. Svaki režim uvijek ima po bar nekoliko "žrtvene janjadi" na lageru za trenutke kada situacija zagusti, a SAD nije iznimka.

Gori Minneapolis, padaju policijske postaje, a strepit će sada i cijela Amerika: Fašističko smaknuće Georgea Floyda pokrenulo je eksploziju gnjeva, a vojska kojom Trump misli gušiti ovaj požar možda je benzin za vatru

George Floyd imao je 46 godina. Na brutalan način, usred dana, pred očima svjedoka, ubijen je, gotovo smaknut, kada mu je policajac Derek Chauvin, jer se Floyd navodno "opirao privođenju", sjeo koljenom na vrat i nije se micao 7 minuta iako je ovaj zadnjim riječima zavapio "ne mogu disati".

Libija je najveći rat dronovima na svijetu: Kineski Wing Loong doveli su Haftara do vrata Tripolija, a turski Bayraktar TB2 sada ga žestoko odbacuju unatrag, tko ili što iduće stupa na scenu?

Jedan od glavnih faktora koji je preokrenuo situaciju u Libiji - nakon turske intervencije na strani Tripolija protiv Haftarovih snaga koje su godinu dana držale glavni grad Libije pod opsadom - su turski napredni dronovi. Dronovi su poprilično pogubni na libijskom ratištu zbog zemljopisnih obilježja - većinom ravna i pustinjska Libija znači da je jedinice na terenu lako uočiti i ciljati dronovima, a nakon što su opaženi nemaju se kamo sakriti.

Podizanje uloga na sjeveru Afrike: Ruski zrakoplovi, plaćenici, turske trupe, američko zauzimanje strana - u što se pretvara sukob u Libiji?

Sukob u Libiji jedan je od onih sukoba za koji se zna da već dugo traje, ali da nije do te mjere "preko-posredničko-frontalni" da bi bio u strogom centru pažnje. To je bio, bar do početka ove godine, Rat u Siriji, jer tamo je postojala stalna opasnost da bi uključene vojne sile, koje su se također sukobljavale "preko posrednika", mogle krenuti jedna na drugu, a takav scenarij tada postaje opasan i za cijeli svijet.

Okreće li Bjelorusija Rusiji leđa ili još nismo vidjeli zadnju utakmicu na ledu: Po prvi put kupuju američku naftu, žele da im Kina pomogne izgraditi raketne sustave za koje tvrde da im Moskva ne da, a Minskom se "voze" misteriozni novi dronovi

Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko je puno toga. Najdugovječniji formalni lider jedne europske zemlje (ne računajući simbolične monarhe), nazivaju ga "zadnjim europskim diktatorom" jer svakako se doima kao da je iz drugog vremena - i jest, iz drugog je vremena, ali i iz ovoga.

Kraj