Noć koja je šokirala Ameriku: I najveći pobornici njegove kandidature sad su shvatili da je Biden gotov, ali povratak Trumpa u Bijelu kuću za njih je egzistencijalna prijetnja i napravit će sve, baš sve, da to spriječe

Sinoćnja prva predsjednička debata između Donalda Trumpa i Joea Bidena bila je sve ono što se moglo očekivati od ovog već itekako poznatog dvojca, ali jedan je bio na razini dok je drugi potonuo dublje nego se mislilo da hoće. Sučeljavanje je organizirao CNN, ovog puta bez publike, samo s dvoje voditelja, a tehnički je bilo uređeno da se gasi mikrofon ovog koji nije na redu za komentar, što je poprilično pomoglo u izbjegavanju nadglasavanja i upadanja u riječ.

Izašli su na pozornicu, nije bilo rukovanja, čime su simbolički pokazali do koje mjere se ne podnose, i bez previše uvoda krenulo se direktno s pitanjima. Pitanja su bila konkretna, balansirana, kvalitetna, a CNN-ov voditeljski duo, unatoč činjenici da je riječ o TV kanalu koji je poprilično sklon demokratima, odradio je iznimno dobar posao bez ikakve naznake pristranosti.

Debata je završila loše po Bidena, jako loše. Ne toliko zbog onog što je rečeno, bilo od strane njega ili Trumpa, već prije svega zbog činjenice da niti jedan niti drugi nisu imali skoro ništa "novo" za reći, ali zbog toga fokus gledatelja uvelike se sveo na jedno površno promatranje ove dvojice vremešnih političkih aktera i koliko se jedan i drugi uopće mogu nositi, u fizičkom smislu, s novim predsjedničkim mandatom.

Trump ima 78 godina, Biden 81. No, genetika, ili što god drugo da formira održivost, svakako je naklonjeno bivšem predsjedniku Trumpu. Djelovao je vrlo energično, razgovjetno, napadački, čak i "stabilno" (koliko se to može uopće reći za megalomana kao što je Trump). Biden pak, čim se pojavio na pozornici, djelovao je kao iscrpljeni čovjek u poznim godinama koji nije u dobrom fizičkom, a možda ni u kognitivnom stanju. Ovog puta nije nizao gafove, ali dok je govorio to je bilo dosta usporeno, ponekad nekoherentno, kao da mu misli bježe, ali se s vremenom ispraksirao nastojeći sam sebe spasiti u kompliciranoj raspravi. Ipak, javnost je to vrlo jasno primijetila. Točno se vide trenutci kad Biden sam postane svjestan da je "zalutao" pa se onda vadi kroz generične izjave o tome zašto je Trump opasan po demokraciju i slično.

Iz Bidenove kampanje, tek nakon debate, rekli su da je predsjednik bio "prehlađen" te da je zato zvučao loše i promuklo. No, gledajući njegove govore unatrag više mjeseci, ili čak godinu, zapravo je zvučao uvelike kao i inače.

Štoviše, zanimljivo je malo prisjetiti se njihove prethodne debate, one iz 2020. godine. Nema sumnje da je Biden tada izgledao donekle bolje, ali bio je u to vrijeme mlađi (77) nego Trump danas (78). Ako bismo usporedili nastup Bidena iz 2020. i nastup Trumpa iz 2024., očito je da se Trump drži bolje. U takvoj komparaciji također se može primijetiti da je Trump izgubio nešto na kilaži, što mu sigurno pomaže da fizički ostavi bolji dojam.

Ali zašto uopće govorimo o svemu tome? Zar ne bi bilo bitnije vidjeti po čemu se razlikuju njihove političke ideje, stavovi, planovi za novi mandat? Svakako, osvrnut ćemo se i na to, ali ovo je Amerika. U Americi je "show" progutao sve sfere javnog života pa tako i politiku.

Još kad su 1960. demokratski kandidat John F. Kennedy i republikanski kandidat Richard Nixon održavali svoje debate, a to su inače bile prve predsjedničke debate uopće, svima je postalo jasno da Kennedy ima veliku komparativnu prednost ispred republikanca i mimo politike - jednostavno je bio daleko fizički atraktivniji, a za velik broj glasača, koji su ipak vizualna i površna bića, atraktivnost se povezuje sa sposobnošću.

U slučaju Bidena i Trumpa to očito nije do takve mjere slučaj, zapravo mnogi će se složiti da nijedan od dvojice ne predstavlja naročito atraktivnog muškaraca, kao što je recimo bila ogromna razlika između mladog senatora Baracka Obama i proćelavog veterana Vijetnamskog rata Johna McCaina. No, ovog puta se i nije gledalo na to - gledalo se tko je od ove dvojice uopće sposoban opstati četiri godine na vlasti imajući u vidu da imaju godina koliko imaju. Po tom pitanju nema sumnje da se Trump pokazao kao bolja opcija.

Što se pak supstance tiče, pošto je Biden bio u jednom zaista nezavidnom izdanju, Trump je mogao još i puno više poentirati nego što jest. No, Trump je karakter koji nipošto nije u stanju "ne biti Trump". Njegova megalomanija prisutna je u skoro svakom drugom odgovoru. Kao da nije u stanju za sebe reći da je po pitanju nekog aspekta svog prvog mandata odradio "dobar posao". Ne, Trump skoro nikad ne koketira s umjerenošću. On će za sebe isticati da je odradio "najbolji" posao. Da je Amerika za vrijeme njega bila "najsnažnija", "najbogatija", "najstabilnija", da je ekonomija cvala kao "nikad do sad", da američki ugled u svijetu "nikad nije bio veći".

Drugim riječima Trump se bavi skoro isključivo apsolutnim tvrdnjama. Možemo samo nagađati je li to njegovo stvarno stanje ili vjeruje da je riječ o mudroj taktici koju primjenjuje kroz cijelu svoju poslovnu, a sad i političku karijeru. U svakom slučaju, ništa novo od Trumpa. Sinoć smo gledali tipičnog Trumpa koji nikad neće priznati da je pogriješio, sve njegove odluke bile su savršene, a pritom ga je nemoguće "stjerati u kut". Naime, bila su dva konkretna pitanja glede onog zbog čega se našao na meti znatne kritike - pitali su ga hoće li prisegnuti večeras da će poštivati rezultat izbora u studenom, kakav god on bio, i smatra li se odgovornim za napad na Kongres 6. siječnja 2021. Očekivano, Trump je izbjegao dati direktan odgovor na oba pitanja rekavši da će svakako priznati rezultat izbora "ako izbori budu pošteni", dok sebe nipošto ne vidi kao odgovornog za 6. siječnja, štoviše, tvrdi da je predlagao slanje nacionalne garde da se spriječi eskalacija, ali da je to bilo odbijeno od strane gradonačelnika Washingtona DC.

No, dok se Trump s lakoćom vadio iz svake zamke, Biden je sve to promatrao s donekle "odsutnim" izrazom lica. Na nekim od tih pitanja mogao je poprilično poentirati protiv Trumpa, ali se jednostavno nije snašao.

Dan nakon, pro-demokratski mediji nisu mogli sakriti slab performans Bidena, ali su pritom poručili kako se Trump služio "brojnim lažima". No, u ovoj političkoj areni "laži" su uvelike u očima, odnosno u peru promatrača. Zar je stav o ratu u Ukrajini koji je iznio Biden "istinit"? Jer pokušao je zastrašivati tvrdnjama o tome kako će Rusija nakon Ukrajine krenuti u napad i na NATO članice bez da je ijednom pokušao argumentirati kako bi to Rusija uopće izvela ako nije u stanju približiti se ni Harkovu, a kamoli da uđe u direktan frontalni rat s nuklearnim NATO savezom.

Trump je zapravo zvučao puno racionalnije. Istaknuo je da je to rat koji se nikad nije smio ni dogoditi te da će odmah, čim osvoji izbore, krenuti u zaustavljanje tog rata vršeći pritisak i na Zelenskog i na Putina. No, da Trump nije nikakav mirotvorac vidjelo se kad se rasprava prebacila na sukob Izraela i Hamasa - u tom slučaju Trump daje Izraelu za pravo, kako kaže, "da dovrši posao". Daje zapravo i Biden, što su genocidne tendencije, ali ne smije reći pred svojim biračkim tijelom koje se oštro buni.

Sve u svemu, bila je to loša noć za Bidena, ali jutro je njegova vlastita stranka učinila još i daleko lošijim. Naime, kako prenose veliki mediji, od New York Timesa do Washingtona Posta i CNN-a, u Demokratskoj stranci danas je, nakon sinoćnje debate, zavladala velika panika. Jasno, u paničnom su strahu da njihov kandidat, na kojeg su se uporno "kladili", ide prema teškom izbornom porazu. A to ih se tiče, itekako, to je gubitak izvršne vlasti za sve njih.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.