Transformacija samo što nije kompletirana: Dani u kojima je Republikanska stranka postala Trumpova stranka - do kraja godine će mijenjati Ameriku i svijet? Hoće li establišment to dozvoliti?
Američka politička scena toliko se promijenila u svega nekoliko tjedana da je to zapravo potvrda koliko fluidna politika u kritičnim trenucima može biti. Toliki su isticali, nadajući se da će to pomoći njihovom kandidatu, kako su ovo "najvažniji izbori ikad" za Ameriku. To je pak dovelo do toga da je jedna strana silovito krenula prema naprijed dok je druga "izgorjela".
Upravo traje republikanska nacionalna konvencija i tamo se dogodilo nešto zapanjujuće iako donekle očekivano - Republikanska stranka postala je "Trumpova stranka". Ovo je velika promjena za razliku od situacije prije 8 godina kada je Trump više upao kao neočekivani element koji je brzo pomeo sve druge konkurente za vrijeme borbe za republikansku nominaciju. Nominaciju je tada i dobio, a na izborima je porazio demokratsku favoritkinju Hillary Clinton. Ipak, sama stranka uvelike ga je smatrala autsajderom, čak i dok je bio u Bijeloj kući (!).
Na razne načine nastojalo se Trumpa "držati pod kontrolom". Sama stranka je uspješno orkestrirala operaciju eliminacije bliskih Trumpovih suradnika postavljajući na njihovo mjesto stranačke lojaliste kao što su bili Mike Pence, Mike Pompeo i drugi. Može se reći da je u prvom mandatu Trump protiv sebe imao demokratsku opoziciju, ali i republikanski establišment koji nikako nije bio zadovoljan činjenicom da kontrolu preuzima netko tko nije "njihov čovjek".
Osim u situacijama kad su njegove odluke bile potpuno usklađene sa stranačkim establišmentom, Trump je za vrijeme svog prvog mandata često bio pod pritiskom. Primjerice, kad je htio povući vojsku iz Sirije - tada se našao na udaru obje stranke. Ili pak kad je htio realizirati mir sa Sjevernom Korejom. U brojnim geopolitičkim slučajevima, naročito ako su njegove ideje bile mirovne, Trumpu se podmetalo i blokiralo ga se na sve načine. Tamo gdje je pak eskalirao, recimo kod razbijanja nuklearnog sporazuma s Iranom, dobio je republikansku podršku.
Naravno, Trumpovo "mirotvorstvo" uvijek je imalo svoje razloge i teško da je dolazilo iz pacifističkih pobuda. Njegov najširi plan uvijek je bio fokusirati sve snage i resurse na američko rivalstvo s Kinom, a u tom pogledu svi drugi sukobi, uključujući sraz s Rusijom, samo su smetnja. Zapravo naročito sraz s Rusijom! Naime, Trumpu (i političkoj frakciji koju on predstavlja i koju sad dovodi sve bliže čvrstoj vlasti) je jasno da Amerika geostrateški od ovog sukobljavanja s Rusijom nema ništa, odnosno da ima samo štetu jer će to dovesti do znatnog zbližavanja Rusije i Kine (što se i događa, ubrzano nakon izbijanja rata u Ukrajini). Zato Trump želi okončati rat u Ukrajini, ne bi li na neki način i Rusiju izvadio iz ovog zagrljaja s Kinom. Dakako, veliko je pitanje hoće li u tome uspjeti, možda ako bi Moskvi dao baš velike ustupke, ali pitanje je koliko to može proći - stranka je "njegova", ali i to ima svoje granice.
Ali ako se Trump toliko zalaže protiv sukoba ne bi li se fokusirao na onaj najveći, s Kinom, otkud onda eskalacija s Iranom i ona njegova politika "maksimalnog pritiska", ali i atentat na generala Qassema Soleimanija? Iran je druga priča, jer je vezana uz Izrael, a Trump je pokazao u više navrata da se Izrael nalazi iznad njegovih geopolitičkih uvjerenja. Malo je reći da se Netanyahu i ostali desničari jako vesele njegovom potencijalnom povratku na vlast.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
