Novi premijer, a baš ništa novo: "Velika pobjeda" laburista je iluzija, brojke varaju, a Keir Starmer je anti-karizmatični thatcheristički pristaša NATO-a, Ukrajine i Izraela, upravitelj establišmenta koji je stranku s ljevice odveo u desni centar

Parlamentarni izbori u Britaniji prošli su bez velikih iznenađenja. Nakon 14 godina snažno je okončana vladavine Konzervativne stranke. Bio je to potop za konzervativce premijera Rishija Sunaka - na zadnjim izborima 2019. osvojili su 43.6% glasova da bi sad pali na svega 23.7%. Malo je reći da su birači duboko frustrirani putem kojim je zemlja krenula, ali i samom strankom te Sunakom kao premijerom. Sve to zajedno kulminiralo je povijesno lošim rezultatom za Konzervativnu stranku.

S druge strane imamo Laburističku stranku koja slavi veliku pobjedu - ugrabili su 33.7% glasova što predstavlja 410 zastupničkih mjesta. Ovo izgleda kao velikih uspjeh, a njihov lider Keir Starmer sad će postati novi premijer, no Laburistička stranka je u dubokoj iluziji ako misli da je ovo što se dogodilo sinoć bila nekakva potvrda povjerenja birača prema njima. Nije. Ovaj rezultat koji su ugrabili mogu prije svega zahvaliti ogromnom animozitetu kojeg su konzervativci stvorili između sebe i naroda.

Izlaznost, za koju bi neki rekli da je bila poprilično dobra, skoro 60%, ali ne i Britanci jer ovo je zapravo vrlo niska izlaznost za njih - tek drugi put u povijesti britanskih izbora da je čak 40% birača odlučilo ostati doma.

Ipak, Britanci su motivirani u želji da promjene vlast, ali to ne znači da imaju velika očekivanja od nove administracije koju će voditi Starmer.

Štoviše, ankete pokazuju da je skeptičnost prema njemu i laburistima vrlo visoka. Što nam to govori? Govori nam, između ostalog, da Britanija ima deficit stranačkih opcija. Stranke su tu, ali nijedna mimo etabliranog centra nije se nametnula kao mogući izazivač unatoč činjenici da se upravo to ovih dana sve češće događa diljem Europe.

Tu je stranka Reform UK koju vodi Nigel Farage, ali ista nije bila u poziciji da krene prema potencijalnom osvajanju vlasti, kao što je recimo slučaj s francuskim Nacionalnim skupom. No, Reform UK jest preuzeo znatan broj glasača koji bi inače vjerojatno ili glasali za konzervativce ili potpuno bojkotirali cijeli demokratski proces.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.