Priča o borbama za čovječanstvo s početka milenija: Trebalo je zasjati novo doba, novo prosvjetiteljstvo napokon predvođeno istinom, ali nakon 14 godina okrutnog progona Julian Assange ponovno je među nama

Bio je to jedan poseban trenutak koji je sad, s već jedne konkretne vremenske distance, pomalo i teško opisati, prezentirati njegovu važnost. Ali tamo negdje neposredno nakon ulaska u novi milenij, prije koja dva desetljeća, kombinacija tektonskog geopolitičkog poremećaja koji je izazvan napadom na Ameriku 11. rujna 2001. i ratovima koji su uslijedili, zajedno s probojem interneta s tehnološke margine na globalnu permanentnost, stvoren je euforični osjećaj da je novo doba pred vratima.

U jeku zastrašujućeg novog buđenja američkog imperijalizma nametnuo se i jedan novi optimizam, nešto što je izgledalo kao prag idućeg prosvjetiteljstva ili barem rasvjetljavanja. Odjednom je sazrela spoznaja o tome da je informacija, a i uz nju usko vezana istina, nešto za što se valja boriti i odjednom postoji šansa za proboj.

Jer sve ranije bile su samo konstruirane istine, provučene isključivo kroz filter velikih i dopuštenih medija, a ljudi su bili gladni za istinom i osjećali su da je se sad može plasirati bez ranijih okova. Internet je otvorio vrata, nezamislivo postalo je moguće - ili se tako barem činilo u naletu idealizma.

Ono pritajeno i prigušeno moglo se odjednom negdje plasirati, bez cenzure, bez provjere, skoro pa i bez straha jer divlji valovi "svjetske mreže" izgledali su kao nešto što je najzad pod kontrolom samog naroda. U svijetu koji je i tada bio prepun parola o nezamjenjivosti demokracije, koju se predstavilo kao trijumfalnog pobjednika u Hladnom ratu, sad je stiglo vrijeme kad se mogla zamišljati demokratizacija informacije, time i samog ljudskog postojanja.

Da, teško je dočarati to vrijeme. Teško iz perspektive 2024. godine kada je skoro sva informacija vraćena natrag u okove gdje je uvijek i bila. Metode kontrole i načini "proizvodnje pristanka" (o čemu je temeljito pisao Noam Chomsky u svojoj knjizi iz 1988. godine) postali su snažniji no što je itko mogao i zamisliti. Sve što je prije 20-ak godina predstavljalo priliku i prostor za novom spoznajom do danas je ponovno pod kontrolom. Mase se informiraju skoro pa isključivo putem interneta, ali to je više masovno dezinformiranje. Došao je trenutak, odnosno nove generacije, koje više nisu gledale TV i čitale novine, ali u zasjedi su ih dočekale adaptirane verzije istih.

Nema potrebe za totalnom apatijom, svijet se još nije pretvorio u orwelijansku noćnu moru iako ponekad odašilje takve vibracije i tendencije za budućnost. Ipak, onaj žar koji se osjećao prije 20-ak godina, kada su mladi i hrabri idealisti bili spremni staviti vlastiti život na liniju borbe za mogućnost širenja istine kakva nije bila moguća možda nikad do sad u ljudskom postojanju, više nije tu, ili hibernira.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.