Jako čudan pokušaj državnog udara: Što se to događa u Boliviji? Tehnokrati i revolucionari - priča o socijalističkom raskolu koji vodi zemlju u kaos
Tijekom jučerašnjeg dana u Boliviji je pokušan državni udar. Nije uspio, a danas je puno više pitanja nego odgovora, no pokušat ćemo ih pronaći vraćajući se u zemlju koja je dugi niz godina bila jedna od najistaknutijih socijalističkih bastiona Latinske Amerike za vrijeme vladavine predsjednika Eva Moralesa. Njega skoro svi pamte, bio je prvi predstavnik autohtonog naroda Bolivije na funkciji predsjednika. Već ta sama činjenica bila je veliki događaj u zemlji koja se nekoć zvala Gornji Peru, pod kontrolom Lime, zatim pod kontrolom Buenos Airesa, a zapravo sve vrijeme pod kontrolom španjolskog kolonijalizma. No, zemlju je 1824. oslobodio od kolonijalizma legendarni Simon Bolivar po kojem je zemlja i dobila kasnije svoje ime.
Bolivar je bio jedan od najvažnijih revolucionara Latinske Amerike koji se slavi i danas. No, Bolivar nije bio predstavnik autohtonog naroda, bio je Kreol, a Kreoli su bili osobe španjolskog podrijetla rođene u španjolskim kolonijama u Latinskoj Americi. Rođen je u Caracasu, glavnom gradu Venezuele, no kasnije odlazi u Španjolsku na studiranje. Tamo se početkom 19. stoljeća susreo s idejama koje su već uzburkale i mijenjale svijet, idejama prosvjetiteljstva. Te ideje promicale su slobodu, jednakost, a na leđima iste već se dogodila Francuska i Američka revolucija.
Simon Bolivar, prvi predsjednik Bolivije Bolivar je postao vođa, revolucionarni vođa koji je htio osloboditi kolonije od španjolske vlasti i pretvoriti ih u neovisne republike. U svojem pohodu je i uspio - pod njegovim vojnim i političkim vodstvom nastale su Kolumbija, Venezuela, Ekvador, Peru, Panama i Bolivija. Slomio je španjolsku kolonijalnu vlast u Latinskoj Americi.
Ali zar je to učinio samo iz idealizma? Zar nije i Bolivar, mada rođen u Latinskoj Americi, zapravo španjolskog podrijetla? Da, ali pritom se mora spomenuti da su njegova klasa, Kreoli, iako utjecajni, ipak bili poprilično marginalizirani od strane Španjolske te su mnogi od njih zaključili da bi im bilo bolje da se riješe španjolske krune, što su u konačnici i učinili (slično kao i Amerikanci koji su se pobunili protiv Britanije).
Ne može se Bolivaru poreći da je bio idealist, ranije revolucije itekako su utjecale na njegov put. Zbog toga su ga mnogi autohtoni narodi podržali - iako ne svi, neki su ipak bili skeptični prema činjenici da nije "jedan od njih".
Sam Bolivar je također bio skeptičan prema SAD-u, zemlji koja je tad bila još mlada (američka Deklaracija o neovisnosti donijeta je 4. srpnja 1776. godine), čija revolucija je buknula 1775. , a bila inspiracija i njemu, te je jednom prilikom rekao: "Čini se da je Sjedinjenim Državama providnost odredila da guše Ameriku bijedom u ime slobode".
U kontekstu pak naše priče poprilično je bitno ovo - Bolivar je bio prvi predsjednik Bolivije. No, tek 65. u nizu bio je predstavnik autohtnog naroda, Evo Morales, kad je osvojio izbore 2005. godine. Osam godina ranije, dok je bio sindikalni lider, sudjelovao je u osnutku bolivijske socijalističke stranke MAS (Pokret za socijalizam).
Dolaskom na vlast pokrenuo je velike promjene zbog kojih su mu se divili narodi diljem Latinske Amerike. Znatno je povećao poreze na energetske resurse, odnosno njihovu eksploataciju. Od tog (znatnog) dodatnog novca pokretao je brojne projekte za obrazovanje (posebno se fokusirajući na eliminaciju nepismenosti, naročito kod autohtonih naroda). Borio se protiv siromaštva, rasne i spolne diskriminacije. Bio je izrazito žestok kritičar neoliberalizma i uspio je zemlju odvesti u smjeru znatno smanjenje ovisnosti o MMF-u i Svjetskoj banci. Za vrijeme njegove vladavine ekonomija ja snažno rasla.
Uspostavio je čvrsta savezništva s Hugom Chavezom iz Venezuele i Fidelom Castrom iz Kube (obojica su već godinama pokojni).
Bio je i veliki kritičar SAD-a i imperijalističke politike zbog čega je stalno bio na meti američke propagande i pokušaja potkopavanja njegove vlasti.
Evo Morales 2008.Pobjeđivao je na izborima s lakoćom. 2005. osvojio je u prvom krugu 53.74%. Na idućim izborima 2009. dobio je 64.22%, a na izborima 2014. dobiva 61.36%.
No, njegovoj vladavini doći će kraj na izborima 2019. - i to unatoč činjenici da je i njih osvojio već u prvom krugu s 47.08% -to se računa kao pobjeda prema Ustavu jer je dobio više od 10% razlike od drugoplasiranog kandidata. Ali, također prema Ustavu, Morales nije ni smio biti kandidat jer je njegov broj mandata već premašen, što je pak definirano ustavnim amandmanima iz 2009.
Buknuli su veliki prosvjedi, za Moralesa i protiv njega, no do sad se opozicija (koja je imala utjecaja i u vojsci) već dovoljno organizirala i situacija je postala nemoguća, zemlja se nalazila na rubu građanskog rata. Morales je stoga odlučio, pod pritiskom, podnijeti ostavku, a na vlast je (jer ostavke su podnijeli i drugi visoki dužnosnici MAS-a) kao privremena predsjednica došla potpredsjednica Senata (iz redova opozicije), Jeanine Anez.
Jeanine AnezPoštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
