Studentski prosvjed trebao je trajati nekoliko dana, ali postao je oružje u borbi za Iran i simbol američke nemoći pred cijelim svijetom.
Rezači za lance bili su skriveni pod čadorima studentica. U kišno nedjeljno jutro 4. studenoga 1979. nekoliko stotina mladih ljudi okupilo se pred američkim veleposlanstvom u Teheranu. Policajci kod ulaza nisu ih zaustavili. Lanac je presječen, dio okupljenih popeo se preko zida, a prosvjednici su se razlili po velikom kompleksu. Prvi izvještaj koji je savjetnik za nacionalnu sigurnost Zbigniew Brzezinski poslao predsjedniku Jimmyju Carteru govorio je o čak 3.000 demonstranata. U magli prvih sati nitko nije znao koliko ih je zapravo unutra ni koliko namjeravaju ostati.
Ni sami organizatori nisu očekivali dugu okupaciju. Prema njihovim kasnijim svjedočenjima, zamišljali su simboličnu akciju od nekoliko dana. Ponijeli su zalihe primjerene takvom planu. Željeli su zauzeti veleposlanstvo, pred svjetskim kamerama osuditi američku zaštitu svrgnutog šaha i zatim se povući. Bio je to radikalan politički teatar, ali još ne i plan za krizu koja će trajati dulje od cijele jedne kalendarske godine.